Bertha Dudde, br. 2460, 29 Kolovoz 1942
VELIČINA I BIĆE (PRIRODA) VJEČNOG BOŽANSTVA…
Božja veličina će čovjeku postati očigledna, tek kada je njegov duh probuđen, ali čak i tada je za njega nedokučiva, budući mu ne može biti ponuđeno ništa za usporedbu, a čovjek kao takav je nesposoban razotkriti ovu tajnu. Jer, Božja veličina nije mjerljiva zemaljskim mjerilima, ona također nije nepostojan pojam; Bog ostaje u svoj vječnosti najsavršenije, najsvetije Biće, kakvo je Ono bilo od vječnosti… Pa ipak, ovo savršeno Biće će se brinuti za najbeznačajnije stvorenje, budući je ono bilo stvoreno iz Njegove ruke, kroz Njegovu Ljubavnu volju. A ipak, vječno Božanstvo čovjeku izgleda kao Biće koje postupa usko ograničeno, budući Ono pojedinog čovjeka čini odgovornim za ono što radi… (29 Kolovoza 1942) Božji dar milosti međutim, čini čovjeka sposobnim za provođenje onoga što Bog zahtjeva od ljudi. Što On međutim traži od ljudi, utemeljeno je u Njegovoj vječnoj mudrosti i Ljubavi, a čovjek za vrijeme svojega zemaljskog puta, ne može shvatiti kako ti zahtjevi odgovaraju Božjoj mudrosti. To njemu može biti učinjeno razumljivim, jedino u prispodobama (poredbama) i slikama, čim je čovjek prijemčiv za to. A, ova prijemčivost je opet, ovisna o tome da li, i na koji način, čovjek uspostavlja vezu s Bogom. U skladu s tim će čovjek također biti u stanju prodrijeti u Biće (prirodu) Božanstva. Bog ne može biti racionalno objašnjen, a jednako malo On može biti racionalno shvaćen… Ali, što je više pri tome aktivan razum, to nejasniji je čovjeku pojam vječnog Božanstva, i on se također može potpuno smesti (zbuniti, dezorjentirati), budući prepoznavanje vječnog Božanstva ne ovisi o oštrini razuma, nego o osjećaju srca. Tako će čovjek sposoban ljubiti, sebi načiniti predodžbu Boga u skladu s osjećajem, koja više odgovara Istini, nego slika o Njemu, koju čovjek zamišlja snagom svoga razumijevanja. No, čovjek sposoban ljubiti će se također zadovoljiti od njega stečenom predodžbom u ispravnom prepoznavanju, da čovjeku, sve dok on još hoda Zemljom, ne može nikada biti shvatljiva Božja veličina, a ipak, on neće naći nimalo neshvatljivim Njegovo upravljanje i djelovanje, on neće napraviti mjerilo na zemaljskim okolnostima, zemaljskim učincima i zemaljskim zbivanjima, on neće razumski mudrovati i istraživati, nego će samo naslijepo vjerovati da je sve što Bog čini i dopušta da se dogodi, dobro i mudro… I, kroz ovu vjeru će on dublje prodrijeti u Biće vječnog Božanstva, nego što se to može učiniti kroz premišljanje o tome, ako je srce čovjeka manje duboko u Ljubavi. Bog je Ljubav, i može biti shvaćen jedino kroz Ljubav. Bog je Duh, i zato može biti dano jedino duhovno razjašnjenje… Prema tome, također mora biti priznato kao Istina, ono što je kroz Ljubav objavljeno duhu onoga, koji sebe nastoji oblikovati u Ljubav. Ozbiljna volja za potonjim je bezuvjetno potrebna, budući duhovno nastojanje nije želja da se razumski dokuči nadnaravno, nego rad na sebi samome, odgajanje sebe za Ljubavnu aktivnost, blagost, miroljubivost, strpljenje i milosrđe… Taj će biti uveden u Istinu, i u spoznaju ovih, dok onaj uvijek samo mudruje i istražuje, bez da dođe do u potpunosti zadovoljavajućeg rezultata.
AMEN
