Bertha Dudde, br. 2182, 11 Prosinca 1941
STANJE SVJETLA ILI TAME U ONOSTRANOM ….
UVJETI ZA POBOLJŠANJE ….
Do jasne spoznaje svog položaja duša ne dolazi prije nego je ušla u duhovno područje pa onda ugleda jednu potpuno drugačiju okolinu nego što je bila na Zemlji. Ona dakle zna da je napustila Zemlju i da je stoga izgubila svaku vezu s njom, i tek onda ona točnije promatra tu okolinu. Ona na dušu može ostavljati blagotvoran ali i deprimirajući utisak, već s obzirom na stupanj zrelosti koji je čovjek prilikom svoje smrti imao postignut. Duša koja se zatekne u okolini punoj svjetlosti, nalazi se i u znanju. Ona će dakle i jasno spoznavati da ona onda ima za sprovoditi jedan zadatak u onostranom, i iznimno je sretna da svoje znanje može koristiti te time pomagati dušama u onostranom ili na Zemlji.
Ali loše je stanje onih duša čiji je stupanj zrelosti nizak, jer one ne spoznaju puno od onoga što ih okružuje. Njima će se tamno i lišeno svjetla činiti sve što ih okružuje, jer njihovo znanje je malo i ničim se ne može nadomjestiti. Tama ih pritišće, jer su na Zemlji bili navikli na svjetlo, a nedostatak znanja izražava se kroz jedno stanje nemoći koje je užasno deprimirajuće. I tada spoznaju da su zemaljski život proživjeli uzalud i da su si sami krivi za svoje jalovo, ne-svijetlo prebivalište, pa se trude promijeniti ga.
Ta volja je već početak uspona, iako on ne može započeti tako uskoro, pošto biće tek mora dokazati, da li i koliko mu svjetla može biti dostavljeno. Duša se često mora potpuno lišiti svoga dotadašnjeg stava; kad je čovjek npr. na Zemlji živio samo sebe, onda će on i u onostranom vidjeti samo vlastitu patnju a za patnju drugih duša neće imati suosjećanja. A tada joj se ne može pomoći. Njeno okruženje i dalje će ostati jednako pusto i mračno, jer čak i ako si ona priželjkuje pomoć, ona misli samo na vlastitu patnju, a od toga može biti oslobođena jedino kad se trudi da donese pomoć drugim dušama koje pate isto kao i ona. To je prvi uvjet, i spoznaja toga je prvi korak u vis ….
AMEN
