Bertha Dudde, br. 2021, 9 Kolovoza 1941
DUHOVNO NOVO-ROĐENJE …. POSREDNIK …. ZADATAK ….
Trenutak duhovnog novo-rođenja silno je uzvisujući za dušu a opet, tijelu slabo osjetljiv, pošto je duhovno novo-rođenje sjedinjenje duše sa duhom u njoj i predstavlja odvajanje od tijela. Tijelo ima malo udjela u tome činu sjedinjenja, i stoga je to često vrlo teško, dokle god se tijelo još nije umirilo, tj. dok god ono duši pruža još izvjesni otpor kad ona želi ući u sjedinjenje s duhom.
Pa opet, srdačna molitva duši daje snagu za sprovođenje njene volje. I stoga, molitva se treba koristiti kao protusredstvo, kad je težnja tijela prejaka i duša u opasnosti da bude slaba. Duh u čovjeku isto tako se bori za dušu i želi joj pružiti užitke sjedinjenja, a ako duša njegovom poticanju ne izađe u susret, tijelo zadobiva prevlast, i njegova žudnja se ispunjava ….
Duh u čovjeku dušu ne može siliti, kao što ni tijelo na nju ne može vršiti prisilu. Duši je stavljeno na slobodni izbor za što će se odlučiti. Ali odluka za duh duši donosi duhovnu nagradu (plaću), dok pak samo zemaljska plaća očekuje dušu koja se odlučuje za tijelo. Duhovna plaća je jedna potpuna preobrazba njegovog razmišljanja, vječna Istina i znanje, dakle svjetlo …. Zemaljska plaća su blaga ovog svijeta, koja su nestalna i prolazna sa tjelesnom smrću čovjeka.
Čovjek koji je novo-rođen u duhu, više se ne mora bojati zemaljske smrti, jer njegov život traje vječno, i on samo odlaže zemaljsko tijelo kako bi ušao u vječni život bez ikakvog vanjskog omotača. On je znači novo-rođen u jedan novi život u kojem više nema smrti. Međutim novo-rođenje duha isključuje zemaljske radosti i svjetovne užitke, jer duh i tijelo ne mogu se istovremeno zadovoljiti. Duša se može odlučiti za samo jedno od njih.
Prema tome, tko je svjetovno nastrojen, nikada neće moći govoriti o novo-rođenju duha. On mora izbjegavati sve svjetovno i od toga se potpuno odriješiti u srcu, tek tada duša može ući u vezu s duhom, i potpuno stapanje njih dvoje za rezultat ima novo-rođenje, koje je nezamislivo blagotvorno, jer čovjeka čini prijemčivim za mudrosti iz Boga, jer ga čini nositeljem svjetla i posljedično poveznicom između Boga i čovjeka.
Moći biti posrednik(om), koji bližnjima može objavljivati Božju volju, milost je od najvećeg značaja i povezana je sa zadatkom čije ispunjavanje opet omogućava najveću duševnu zrelost, a opet, samo mali broj ljudi čini se dostojnim te milosti, i samo rijetki ljudi nude se Bogu da Mu služe i mole Ga za zemaljski zadatak na blagoslov bližnjih ljudi.
Ali, te rijetke Bog opskrbljuje Svojom Ljubavlju i milošću u izobilju, i oni tu milost i Ljubav mogu tražiti u svako doba …. Bog će njihove molbe uvijek uslišavati i njih opskrbljivati snagom, da bi bili sposobni ispunjavati svoj zadatak, da bi sila Duha u njima djelovala na blagoslov čovječanstva ….
AMEN
