Bertha Dudde, br. 1938, 4 Lipanj 1941
PRAPOČETAK – CILJ… PRIZNAVANJE – VJERA – PONIZNOST…
Ono što je bilo na prapočetku, još uvijek jest i ostat će u vječnosti. A ono što opstaje (traje) je Božansko, što jest, ako je jako udaljeno od Boga, a što je bilo, može opet biti jedino Božansko. Ali, čovjek koji ne shvaća ovu mudrost, nema niti vezu sa iskonskim, još ne zna o konačnom cilju svega duhovnog, nego je usred sadašnjosti, koja je udaljena od Boga, i ipak Ga ne želi priznati. I stoga on mora biti vođen do spoznaje, mora naučiti vjerovati ono što mu ne može biti dokazano. On sam sebi mora stvoriti sliku koja će sada manje ili više odgovarati Istini. Da postoji Bog, Koji je stvorio sve i sve održava, prvo je što on mora vjerovati, a također će mu to biti i djelomično predočeno tako da on sagleda Stvaranje i njegov tijek nastajanja, i također sazna da čovječanstvo ne sudjeluje u njegovom nastanku i održavanju. Prema tome, to mu neće biti tako teško vjerovati… Njemu će biti nemoguće dobiti jasnu sliku o Božanskom Biću, sve dok kroz poštivanje Njegovih zapovijedi ne prepozna neosviještenog Boga kao Biće Koje je moćno i mudro… Jer, zapovijed će ispuniti jedino čovjek koji potvrđuje Zakonodavca i priznaje Mu pravo da izdaje zakone, stoga Mu se također podvrgava… Sada je u Božjoj milosti, što znači da mu sada prilazi snaga od gore, da prodre dublje u Božansko Biće. Kroz podlaganje je slomio prokletstvo, dao je slobodu Duhu u sebi, jer je postao ponizan, a tko živi u poniznosti, živi također u Ljubavi… Duh oholosti je također duh ne-Ljubavi (nemilosrdnosti, sebičnosti), ali ponizan će biti jedino onaj čije srce može osjetiti Ljubav. A Ljubav ga približava Bogu, i stoga će također i raspoznavanje uvijek biti sve lakše. No, sada čovjek također zna o svom ishodištu, jer on zna da je Božje stvorenje. A istovremeno mu postaje jasan i njegov cilj, nastoji se vratiti Bogu, da se više ne odvoji od Njega za vječnost… Ali sadašnje čovječanstvo je lišeno bilo kakve Ljubavi i bilo kakve poniznosti. U oholosti sami sebi izgledaju uzvišeni i nadmoćni nad djetinjom vjerom u Boga. I dok im nedostaje najjednostavnija vjera, ljude nije moguće voditi do spoznaje, i tako nikada neće ni saznati o njihovom konačnom odredištu i prema tome, niti o njihovom zadatku. A zemaljski život više ne odgovara istinskoj svrsi, stoga će ga Bog oduzeti ljudima koji se postavljaju protiv Njega i koji se vječnom Božanstvu u svojim srcima protive odbijajućim ‘Ne’… (prekid)
AMEN
