Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

1937 (Volja-Milost… (Primjedba na Filipljane 2:13)…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br. 1937, 3 Lipanj 1941

VOLJA – MILOST… (Primjedba na Filipljane 2:13)…

Dolazi do duhovnog zastoja kada je volja ljudskog bića preslaba da nadvlada prepreke. Nikakav daljnji napredak se više ne može napraviti. Premda sve ovisi o Božjoj milosti, ljudsko biće mora sudjelovati kako bi postao bogato blagoslovljen, on mora koristiti njegovu volju i uputiti molbu za snagom, onda će on stremiti spram uzlaza. Nikakav put ne postoji koji isključuje volju ljudskog bića, i stoga on najprije mora aktivirati njegovu volju. Ni jedna osoba ne može biti oslobođena od ovog. Da je Božja milost bila namijenjena doći prva, ljudsko biće bi bilo oslobođeno od toga da aktivno koristi njegovu volju. I ovo je pogreška koja, zauzvrat, rezultira u daljnjim pogreškama. Božja milost i milosrđe sasvim izvjesno zahvaćaju osobu tako što mu osiguravaju svaku priliku za njegovo konačno izbavljenje. Jer to je nezamisliva milost s Božje strane da ljudsko biće može putovati stazom zemaljskog života kako bi Mu se iznova povratio… Ali u stadiju slobodne volje, jedino slobodna volja je odlučujuća u pogledu toga da li on hoće ili neće primiti daljnje blagoslove; inače život na Zemlji ne bi bio probni period (za iskušavanje njegove volje) kojeg ljudsko biće mora proći. Bog želi dostaviti na Zemlju Čistu Istinu. Stoga On mora razjasniti gdje su ljudi u krivu ili su pogriješili. On mora korigirati ono što je do sada bilo krivo shvaćeno, jer On želi razdvojiti Istinu od neistine. Ako se ljudsko biće opire Božjem naporu da ga uvede u Istinu on također aktivno koristi njegovu volju ali na Bogu-protivan način i nikada ne može postati prosvijetljen. Bog je dao ljudskom biću sposobnost da detaljno promišlja o stvarima i da donosi slobodnu odluku. Ovo je opet Božja milost, unatoč tome, slobodna odluka zavisi zauzvrat o volji ljudskog bića, stoga osoba mora željeti da Božja milost ostvari učinak u njemu… Njegova volja otvara srce da postane prijemčiv za Božju milost, i njegova volja mora također iskoristiti Božju milost… Ovo jasno shvaćanje je ono što dozvoljava osobi da razvije osjećaj odgovornosti na prvom mjestu, dok dosad krivi stav da je ljudsko biće nesposobno učiniti bilo što bez Božanske milosti… da ova motivira ljudsku volju na prvom mjestu… slabi njegov poriv da bude aktivan. U tom slučaju se ne bi moglo govoriti o slobodnoj volji čovjeka, ako bi Bog Osobno utjecao na ovu volju dostavljajući Njegovu milost. Neograničena sredstva pomoći su zasigurno na čovjekovu raspolaganju, stoga je njemu olakšano dopustiti njegovoj volji da postane aktivna, ipak potonje mora biti učinjeno od strane same osobe samovoljno (bez utjecaja drugog). Stvarna svrha života je za ljudsko biće da donese odluku za ili protiv Boga njegovom vlastitom slobodnom voljom… Posljedično, Bog neće nikada pospješiti ovu odluku određujući volju ljudskog bića, jer ovo bi doista osujetilo svrhu života na Zemlji. To je zašto su ljudi opetovano obaviješteni tako da će obratiti pažnju i osloboditi sebe od onog što je pogrešno, i od onih ljudskih ideja i ljudskih tumačenja koja su postala pogrešna bez da se svjesno naumilo raširiti pogrešku. Ipak baš ovo tumačenje, da Bog Osobno određuje volju ljudskog bića, nosi veliku težinu jer vodi do pogrešnog razmišljanja. Niti Božanstvo može biti pravilno prepoznato niti ono snaži osjećaj odgovornosti ljudskog bića… On će se naposlijetku jedino oslanjati na Božansku milost, koja obuzima osobu zavisno o Božanskoj volji… koja teče ka njemu, pod uvjetom da mu je Bog naumio podariti milost. Ali u tom slučaju on ne bi mogao biti smatran odgovornim ako ne postigne cilj dan mu na početku njegovog utjelovljenja. Presudna pojedinost se može jedino pronaći (tj. ‘poenta ili bit svega je’) u slobodnoj volji; međutim, svatko tko spori slobodnu volju ljudskog bića smatra sebe za lutku koja je uvijek i zauvijek vođena od strane više Sile bez da u tome uzima ikakvog aktivnog sudjelovanja. Božja mudrost i Ljubav spriječavaju ograničavanje volje, inače bi viši razvoj bio nemoguć za ljudsku dušu i dug proces na Zemlji (kroz tvorevine tri kraljevstva prirode) bi bio nepotreban ako bi Božja volja odabrala stremitelje za Božjim kraljevstvom dostavljajući im Njegovu milost, koju bi ljudi naknadno dohvatili i tako sigurno bili vođeni njome u nebesko kraljevstvo.

AMEN

Spread the Truth