Bertha Dudde, br. 1580, 24 Kolovoz 1940
UTJECAJ PRINCA LAŽI NA LJUDSKO RAZMIŠLJANJE…
Gledajte na ponašanje čovječanstva. Ono je dominirano duhom laži i ovo uzrokuje neopisivu pomutnju. Ljudsko razmišljanje će sebe udaljavati sve dalje od Istine, jer ljudsko biće mentalno prihvaća laž i nema načina prepoznati je kao takvu, i stoga će emocionalni život osobe također biti zaveden u stranu. Razumljivo je prema tome da se naslaga oko ljudske duše nastavlja podebljavati, time osoba sebe udaljava sve više i više od Istine budući duh u njemu ne može sebe izraziti, to jest, duša je nesposobna primiti duhovne Istine. Čim se razmišljanje osobe zaputi u pogrešnom pravcu glas Duha se postepeno utišava sve dok se, na kraju, on više ne može čuti. Rezultat je ljudska rasa koja živi u potpunom neznanju, koja stremi spram kompletno drugačijih ciljeva nego su ih oni početno trebali ostvariti. Otud, zemaljski je život u cjelosti neuspješan, jer sve dok ljudsko biće živi u pogrešci on se okreće sili od koje bi trebao sebe razdvojiti. Bogu-protivna sila naknadno koristi ovu naklonjenu volju i opredjeljuje biće počiniti Bogu-protivne akcije kako bi uništio sve spone i biće u potpunosti podjarmio. I ovo stanje među čovječanstvom se sada može jasno prepoznati. Zemaljski je život življen totalno neovisno od Boga, ljudi samo rijetko misle o Jednome iz Kojeg je sve poteklo… ili se svaka misao koja se odnosi spram duhovnih stvari tjeskobno čuva u tajnosti. Bog više nije javno ispovijedan (priznat), pod uvjetom da se o Njemu uopće i razmišlja. Sve ovo su vidljivi znaci sila koje su neprijateljske spram Boga, jer njihov utjecaj raste sve snažnijim što slabija ljudska rasa postaje. I budući ljudsko biće nastavlja sebe udaljavati sve dalje od vječnog Božanstva, njegova snaga da se odupre zlom utjecaju se sve više i više umanjuje. Namjesto toga, on prima snagu od Bogu-protivne sile koja ga podupire u svim zemaljskim poduzimanjima. Stoga je zemaljski uspjeh uvijek zajamčen kroz ovu spomenutu snagu a zemaljski uspjeh, zauzvrat, doprinosi spram kompletnog razdvajanja od Boga, jer ljudsko biće više ne treba Božansku snagu, posljedično tome on isto tako više ne zaziva Boga nego Ga niječe… I to je nakana protivnika (Sotona) da otuđi ljudsko biće kompletno od razmišljanja o Bogu, jer onda će on imati apsolutnu kontrolu nad njime. On je postao pobjednik nad bićem koje je moralo odlučiti kome je ono željelo dozvoliti pobjedu. Ono je odabralo Božjeg protivnika i stoga je hodalo njegovom zemaljskom stazom u jednom potpuno pogrešnom pravcu.
Ipak Bog neće dopustiti da ova bića padnu… On će im osigurati dokaz da je sve zemaljsko što je vrijedno stremljenja također podređeno Njegovoj moći… da On to može uništiti ako se to podudara sa Njegovom voljom. On ni u kojem slučaju ne uništava slučajno i bez cilja što ljudsko biće smatra poželjnim, ali ovo djelo uništenja (misli se na udarac nebeskog tijela u Zemlju i katastrofalne posljedice toga) će, duhovno gledano, također biti od velike prednosti za nebrojena bića. Ipak ljudi koji ne prepoznaju njegovo vrloduboko značenje će biti teško pogođeni njime, jer oni će izgubiti sve što je, do sada, predstavljalo njihov cijeli život. I još jednom oni se suočavaju sa odlukom… stremiti iznova istome ili prepoznati prolaznost toga i prikupiti vječna vlasništva za sebe same. Jer u trenutku uništenja protivnik gubi moć, i ako osoba prepozna nemoćnost potonjeg prilika je pružena da on može prepoznati drugog Gospodara iznad sebe i okrenuti se k Njemu (Matej 6:24). Zemaljsko vlasništvo je udio zle sile jer ono sadrži neiskupljene duhovne supstance, i ljudsko biće ne bi trebao žudjeti ono što je bilo njegovo mjesto boravka jedno beskonačno vrijeme prije… on ne bi trebao stremiti spram nečeg za što su mu trebala beskrajna vremena da nadvlada… I stoga očigledna bezvrijednost toga njemu mora biti dokazana, tako da će se on okrenuti od toga i spram onog što će ga pratiti nakon ovog života na Zemlji. On se mora odreći zemaljske materije i žudjeti duhovne stvari, onda će on također nadvladati konačnu formu i osloboditi sebe od svakog okova. Međutim, duhovne stvari nastavljaju postojati i prema tome pripadaju carstvu Istine… Svjetovne su stvari, međutim, prolazne, stoga one pripadaju carstvu tame, neistini, jer ona jedino zaklanja nezrelu duhovnu substancu koja ne prepoznaje Istinu i prema tome je bila prognana (u materiju). Posljedično, ljudsko biće ne može nikada upoznati Istinu sve dok on žudi zemaljska dobra i, baš zbog ove žudnje, dozvoljava i prepušta vlast (moć) princu laži. I sve dok on stremi za zemaljskim vlasništvima i, baš zbog ove žudnje, on će biti dominiran od strane laži, i njegovo razmišljanje mora biti obmanuto, jer princ laži pokušava najprije izvršiti utjecaj na čovjekove misli i kompletno ga udaljiti od Istine. Prema tome, stanje ljudi je izuzetno alarmantno i može jedino biti popravljeno ako Bog Osobno slomije moć protivnika uništavajući zemaljska vlasništva.
AMEN
