Bertha Dudde, br. 1451, 3 Lipnja 1940
NUŽNOST MOLITVE I SNAGA …. MOLITVA DOKAZ VJERE ….
Opasnosti zemaljskog života su neopisivo velike, ako se čovjek oslanja na svoju vlastitu snagu. Jer protivnik može upotrijebiti svoju silu bez da nailazi na ikakav otpor. Te on koristi tu silu za slabljenje čovjekove volje. A pošto je stvorenje ipak još u zarobljenom (paraliziranom) stanju, iako u olakšanom obliku, njegova volja bez podrške božanske snage nedovoljno je otporna pa će tako neprijatelju pasti kao žrtva. I stoga mora obavezno biti zatražena snaga iz Boga, tj. čovjek mora koristiti Milost molitve, on bez molitve, bez zamolbene misli prema Bogu, nikako ne može biti dorastao zemaljskim opasnostima, pa tako onaj čovjek, koji vjeruje da ne treba molitvu, nikada neće uspješno proći borbu na Zemlji.
Molitva je priznanje njegove bespomoćnosti; molitva dokazuje volju zemaljskog djeteta za to da bude usklađeno sa Božanskom voljom; molitva je most prema gore, na koji se stupa u dobroj volji da se utekne iz vlasti protivnika i da se sjedini s Bogom. A ta volja poticaj je za to da Bog usliši molitvu, ako se ona uzdigne k Bogu u najdubljoj vjeri, s povjerenjem u Njegovu pomoć. Stanje bespomoćnosti molitvu čini nužnom. Tko dakle vjeruje da može bez molitve, taj se sam osjeća dovoljno snažan s jedne strane, a s druge strane od svog zarobljenog stanja pati premalo da bi želio od toga biti oslobođen.
Njemu dakle još nedostaje spoznaja njegove trenutne situacije, njegovog izvorišta i njegovog određenja. Dovoljan mu je zemaljski život, kojega on vjeruje da može savlada(va)ti iz vlastite snage. A on ni ne priznaje jednu Silu iznad sebe kao Biće Kojem se može povjeriti ili Mu se može obratiti za pomoć. Tako da ne može ni moliti niti zazivati Biće Koje dvojbi. Dakle nedostaje mu vjera. A molitva s druge strane uvijek je dokaz unutarnje vjere, dok se pak čovjek bez vjere nikada neće moliti ….
Znači čovjek prvo mora vjerovati, prije negoli može zatražiti Milosti molitve, a čovjeka kojemu nedostaje vjera, neizrecivo je za žaliti, pošto mu nedostaje svaka duhovna pomoć, bez koje ne može ići uzlaznim putem. Stoga molitva nije za isključiti u zemaljskom životu želi li se živjeti svrhovito i duši priuštiti uspjeh razvoja prema gore. Jer tek kroz molitvu čovjek uspostavlja vezu s dobrom duhovnom snagom, i tek onda on može ispuniti svoj zemaljski zadatak …. tek onda on može učiniti sve što njegovoj duši donosi viši stupanj zrelosti, što je jedina svrha zemaljskog života ….
AMEN
