Bertha Dudde, br. 1105, 22 Rujna 1939
BESKORISNA AKTIVNOST… SVJETOVNI PROBLEMI…
Čovjek ponekad žudi za objašnjenjem stvari koje su nebitne i koje ni na koji način nisu korisne ili za dušu profitabilne, i može se nazvati izgubljenim vremenom ono koje je uloženo u bavljenje takvim stvarima. Jer, bez ikakve je svrhe rješavati svjetovne probleme koji nemaju ništa sa stvarnim zemaljskim zadatkom i koji isto tako ne služe tome da ljude dovode do duhovnog znanja. Zemaljsko vrijeme tako je kratko, a zadatak zahtijeva potpuno zalaganje za to, i svaki misaoni posao koji ne služi niti dobru bližnjega niti dobrobiti duše, skraćuje vrijeme na Zemlji i sužava uspjeh u duhovnom smislu. Plaća za takav posao uistinu je mala, jer ona je samo priznanje malog broja su-ljudi koji su isto tako krivog razmišljanja pošto oni takvom jednom poslu pridaju previše značaja.
Dakako da čovjek treba koristiti svoj razum …. jer Bog ga je njime opremio …. no jedino na način koji je zaista koristan …. za dobrobit društva, i on dakle na izvjestan način mora biti diktiran Ljubavlju prema njemu …. Tako da svako zanimanje koje pokriva potrebe ljudi ili je na bilo koji način od dobrobiti za čovječanstvo, ima Božji blagoslov i može opstati pred Njegovim očima, no međutim djelatnost koja za svrhu ima samo stvaranje djelā koja služe suprotnome, koja ni na koji način nisu korisna i samo pomažu da se dođe do koristi ili uveća moć, nikad neće naići na odobravanje božanskog Tvorca i jednom će se čovjek u najdubljem kajanju sjetiti vremena koje je takvom djelatnošću, bilo misaono ili tjelesno …. ispunjavao i koje mu nije donijelo niti najmanje koristi za Vječnost ….
AMEN