Bertha Dudde, br. 1102, 21 Rujan 1939

POUČAVANJE OBMANUTIH… BLAGOSLOV PATNJE… PRIHVAĆANJE…

Volja je Gospodara da vi podučite ljude koji su dobre volje. A tako je beskrajno dragocjeno biti poučen kroz Božju milost i stoga biti svjestan, da se svih onih koji odlaze u duhovnom neznanju, treba spominjati s puno samilosti… A njima sada propovijedati Evanđelje je čin Ljubavi za bližnjega, i jednom će donijeti bogati blagoslov, jer se svi ovi neupućeni nalaze u najvećoj potrebi duše. Oni odlaze praznih srca, a njihove zemaljske patnje su daleko veće, nedostaje li im još uviđanje nužnosti, uzdanje u pomoć i utjeha Božanske Riječi, te je stoga njihov život jadan unatoč zemaljskom bogatstvu i prividnom blagostanju. Biti ostavljen u takvoj potrebi duše, za ove potonje je bolno stanje, i oni će sa zahvalnošću osjetiti svaku pomoć ljubaznog čovjeka, koji ih izbavi iz takve nevolje. Uvijek, i uvijek iznova, Bog dovodi ljude zajedno da jedan drugome mogu pomoći, i stoga treba biti iskorištena svaka prilika, i bez bojazni spominjano Božje vodstvo puno Ljubavi, koje treba prepoznati u svim bolnim i mučnim događajima. Sve to ima samo jednu svrhu, da doprinese oplemenjivanju (dovršavanju) čovjeka, čovjek svu patnju treba podnositi u poniznom prihvaćanju i spominjati se svojega Stvoritelja, Koji ništa ne pušta da se dogodi bez mudre namjere, Koji međutim također duboko ljubi Svoja stvorenja, i stoga svim kušnjama koje On njima određuje, u temelju uvijek leži jedino ova duboka Ljubav, te trebaju potaknuti približavanje zemaljskog djeteta nebeskom Ocu. Svaka patnja bi od ljudi trebala biti zahvalno prihvaćena, ako bi oni znali koji blagoslov iz toga proizlazi za dušu, koja je pak besmrtna… štoviše, ako bi oni znali koje neizrecivo bolno stanje u vječnosti su oni time izbjegli, i koji blagoslov može biti njihova sudbina, ako je patnja ispunila svoju pravu svrhu i donijela čovjeku spoznaju… oni bi se predano priklonili Božjoj volji, i bez mrmljanja uzeli patnju na sebe.

AMEN