Bertha Dudde, br. 1037, 5 Kolovoz 1939
„NITKO NE MOŽE SLUŽITI DVOJICI GOSPODARA…“
(Matej 6:24)
Tko ljubi život, sam sebi stvara smrt, a tko ga dobrovoljno preda, živjet će zauvijek (Matej 10:39). No, zemaljski je život samo pred-etapa za Vječnost, i ako sada ne želite ostaviti zemaljski život, vaša ljubav je još uvijek previše okrenuta zemaljskim stvarima, a sa takvom ljubavi srca ne možete postati blaženi, obzirom da ne možete otvoriti srce duhovnome i stoga niti voditi duhovni život… Ali, duhovni život je oličenje blaženstva. Uzmite jednu posudu koja je postala potpuno neupotrebljiva, i stavite u nju vodu, i vaš napor da u njoj zadržite vodu će biti uzaludan. Ujedno će čak i najmanja zapreka biti smetnja, ako voda treba biti provedena kroz uski otvor… A sada promotrite jedno srce potpuno okrenuto zemaljskom životu… Ono može iznova i iznova slušati duhovne Istine, ali se one u njemu ne mogu zadržati, nego odzvanjaju bez da ih je čuo. Isto tako, duhovna Istina ne može prodrijeti u ljudsko srce, ako joj je pristup blokiran preprekama, koje su zemaljska zavođenja i podražaji svijeta. I iznova, ljudska duša bez Istine ne može sazrjeti, jer duša kao takva ima potrebu za duhovnom ishranom, dok je svo zemaljsko ispunjenje samo hrana za tijelo. Međutim, sa smrću tijelo propada, pa je jedino duša određena za Život u vječnosti. Ona je sada zakržljala i gotovo beživotna, ako čovjek ljubi samo zemaljski život i žudi jedino za njegovim ispunjenjem. „Tko preda svoje tijelo iz Ljubavi prema Meni, imat će život vječni, a Ja vam dajem, ali ne kako vam daje svijet…“ Ove Riječi Gospoda daju smjernice za život na Zemlji. Ono čemu ovdje možete težiti nije usporedivo sa zemaljskim radostima. Ne trebate služiti vašem tijelu i zadovoljavati svaku žudnju, jer ovo tijelo prolazi… Međutim, ako žrtvujete Gospodu i Spasitelju sve što podrazumijeva tjelesna želja… ako ostavite iza tjelesni život i mislite samo na Život duše na Zemlji, jednog dana ćete biti spremni za nebeske radosti, a ono čega se odreknete će vam biti tisuću puta nadoknađeno… Ali ako vjerujete da možete činiti oboje istovremeno, ako vjerujete da možete služiti svijetu i istovremeno dostavljati duši duhovnu hranu, onda vas poziva Gospod: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara…“ Tko se okreće zemlji i njenim užicima, ne pronalazi put prema Gore; tko žudi svijet, sluga je onoga koji vas pokušava povući dolje, i vi ne možete u isto vrijeme stići Gore i služiti Gospoda… jer ste tada protivni onome što trebate napraviti, i prema Gore, kao i prema dolje. Napredak u duhovnome zahtjeva odricanje od svega svjetovnoga, a ako se nađete u situaciji da ste postavljeni ispred obje stvari i morate odlučiti, onda je vaša slobodna volja ta koja odabire, ali nikada nije moguće napraviti kompromis, a time i predložiti Nebeskom Ocu da odobri težnju prema obje strane… Čovjek sam, na vlastiti poticaj mora odlučiti izabrati put prema Gore i odreći se svijeta, ili u želji za svijetom priskrbiti propast svoje duše i tako biti izgubljen za vječni život u Slavi. I stoga je neusporedivo bolje oskudijevati u zemaljskom životu i odreći se svih zemaljskih užitaka, nego biti zauvijek isključen iz nebeske Radosti i Blaženstva.
AMEN