BerthaDudde, br. 0845, 3 Travanj 1939
BOŽANSTVENOST ISUSA… NEOBIČNI ZNAKOVI ISUSOVE PATNJE I UMIRANJA…
DOPUŠTENJE PROTIV KRŠĆANSTVA…
Mora otpočeti ogroman posao, trebaju li zavedene (obmanute) duše povratiti vjeru u Božanskog Otkupitelja, budući je već previše ukorijenjeno mišljenje, da je Spasitelj na Zemlji doduše bio prožet najdubljom religioznošću, ali da je On bio čisto ljudskog porijekla, i da se ideja o Njegovoj Božanstvenosti formirala kroz prerevne sljedbenike Njegova učenja, i očuvala se kroz stoljeća. Vrlo je težak pothvat da se ljudima učini razumljivim zabluda ovog mišljenja, i da ga se opovrgne, budući je u svom ovom vremenu uvelike izblijedilo sjećanje na Njegova djela… znanje o tome se uzima samo kao legenda, i tako čudesna djela Spasitelja na Zemlji više ne mogu pridonijeti buđenju ili utvrđivanju vjere u Njega. Čovječanstvo je danas naviklo na tako isprazno razmišljanje, da ono za to nema nikakvo shvaćanje, i otuda bez ikakvog oklijevanja odstupa od vjere u Isusa Krista kao Sina Božjeg, i sve neobično, što bi u sadašnje vrijeme još moglo ukazati na Kristovu patnju i umiranje, bez ustručavanja predstavlja kao proizvod bolesnih ljudi, i time odbacuje. No, sada bi svijet ipak trebao saznati o jednom događaju, koji će očigledno i jasno, pred ljudske oči dovesti Isusovu patnju i umiranje, i njima će biti dan dokaz tako neobične vrste, da bi njima sada moralo biti lako povjerovati, samo ako oni ispravno upotrijebe svoju volju. Ipak će se iznova ljudska nauka odvažiti na rješavanje ili objašnjavanje ovog čudnog fenomena (pojave, pojavljivanja), i ona će pokušati svu vjeru u Gospoda i Spasitelja iznova uzdrmati i uništiti. Ali, Božja Ljubav stalno brine za pomoć pri duševnoj nevolji ljudi, i šalje im znak za znakom (smjernicu za smjernicom), i što pažljivije čovjek obrati pažnju baš na ovaj problem postanka Boga čovjekom, to uvjereniji on može biti da je upućen na pravi put. Ali, gdje stoji naspram njega sasvim ravnodušno, okretanje Kristu je neizrecivo teško, te ni duhovne snage iz onostranog ne mogu mnogo učiniti. Stoga je iznimno uspješno i značajno, da se opće odsustvo interesa najprije pretvori u suprotnost… da ono, što je bilo do sada, mehaničko obavljanje takozvanog bogoslužja, mora pretrpjeti snažno potresanje, kako bi sada ljude potaklo na promišljanje i navelo ih na bilo kakvu odluku. Tek ako postoji opasnost da se nečega mora odreći, čovjek prepoznaje koliko mu je to vrijedno… on se od toga odvaja ili lako, ili se počinje boriti za vlasništvo, a ovo je također i svrha svih borbi protiv kršćanstva, koje su od Boga dopuštene upravo u svrhu da se čovjek slobodno odluči, i uopće obrati pažnju na problem. Broj onih koji priznaju Isusa Krista, zaista treba nazvati vrlo malim, naspram onih koji se od Njega dobrovoljno ili svjesno razdvajaju, ali ovima će biti dano još mnogo znakova (smjernica), kako bi se i tamo još spasilo od propasti ono što hoda u sljepoći. I još će se morati neizrecivo boriti za duše, kako na ovoj strani, tako i u onostranom.
AMEN
