Bertha Dudde, br. 0820, 21 Ožujak 1939

OPASNOST POSTAJANJA MLAKIM… NAZADOVANJE…

EKSTREMNA BORBA DUŠE…

Dug je put do savršenstva. Ako je duša ostala u otporu protiv moći koja teži njenoj propasti, i ako poznaje svoje ishodište iz Boga, onda ona zaista ostaje u postojanoj zaštiti njenih duhovnih prijatelja koji stoje uz nju spremni pomoći, no njeno stremljenje savršenstvu mora pronaći pokretačku snagu unutar nje same, njena volja mora na neki način ostati neprekidno aktivna, kako bi došla do savršenstva. Svako odstupanje od pravog (ispravnog) puta, svaka lijenost i nemar moraju se nadoknaditi kroz dvostruku predanost, i rad na sebi samome neće i ne može biti nadomješten tuđom snagom ili nadoknađen kroz pomoć. Vlastitom voljom duša postiže sve, bez njene volje ništa… Zato ne smije nastupiti zastoj (stanje mirovanja) u želji da se dostigne visina, jer je zastoj istoznačan nazadovanju. Čovjek, čija duša više nije aktivna za njeno vječno spasenje, zacijelo će se opet okrenuti svijetu, da bi imala bilo kakvu aktivnost, i iznova će uspostaviti povezanost s materijom, namjesto da se odvoji od nje, što je njen pravi zadatak. I stoga je opasnost od nazadovanja daleko veća od one zastajanja (mirovanja), jer potonja traje samo kratko vrijeme, a onda se čovjek opet iznova predaje svome duhovnom radu, ili se on udaljava od njega, što bi se svatko trebao zabrinuto potruditi spriječiti. Jer, zle sile koje uvijek vrebaju oko njega, odmah koriste priliku da ga unazade, i sa svoje strane svim sredstvima koja su im na raspolaganju utječu na takvu dušu. I borba počinje iznova, te zahtijeva krajnju snagu otpora i pripravnost. Svaka duša zato uvijek jedino treba voditi brigu da se ne umori u svome nastojanju naviše, ona treba kroz stalnu molitvu sebi svakodnevno osigurati milost, i u svakoj nevolji i opasnosti da postane mlaka, treba se pouzdano okrenuti Ocu na nebesima za pomoć. To već pretpostavlja volju zemaljskog djeteta, a čim volja postane aktivna kroz molitvu, duša ostaje u stalnom radu na sebi samoj, i opasnost nazadovanja je uklonjena. Njena borba je već trajala nezamislivo dugo vremena, pa čak i ako su u zemaljskom životu postavljeni veliki zahtjevi na dušu, upravo tada se duša treba neumorno boriti, kako bi izdržala posljednji ispit, i kako bi mogla napustiti svoje stanje prisile, te kao slobodno svjetlosno biće promatrati sve Božje divote, i u sjedinjenju s najvišim Bićem pronaći vječnu sreću. I stoga se ona treba svjesno odreći onoga što je još povezuje sa svijetom i materijom, mada njeno tijelo još boravi na Zemlji… duša ipak može hitati u područje najvišeg blaženstva, ako ona samo svojoj volji omogući da bude aktivna, i spriječi svako slabljenje duhovnog nastojanja ili se bori protiv toga.

AMEN