Bertha Dudde, br. 0489, 29 Lipanj 1938
ŽIVOTINJA I ČOVJEK… AKTIVNOST… SNAGA…
Unutarnji život čovjeka nije uvijek iste prirode… često se čovjek mora hrvati i boriti kako bi mogao sasvim prisvojiti jednom dosegnuto shvaćanje (pogled, stav)… uvijek će biti trenutaka u kojima sumnje nesmetano spopadaju ljudsko srce… One će pokušati uništiti do tada postignuto, a iz toga može nastati potpuno otpadništvo, kada se čovjek ravnodušno prepusti ovim sumnjama… No, onome tko ozbiljno teži Istini, takve duševne kušnje ne mogu naštetiti. Kroz to se samo formira pouzdana (koja je sposobna oduprijeti se, otporna) vjera, na mjestu bolnih sumnji, čovjeka uskoro obuzima čvrsto uvjerenje, a ovo je opet jedan korak dalje prema gore. U takvim vremenima će se uvijek pojaviti svijet sa njegovim radostima, i pokušati sebi podčiniti čovjeka… Tada je uvijek zahtijevan veliki oprez… jer tada sve zajedno djeluje protiv zemaljskog djeteta, tada će mu biti daleko teže oduprijeti se takvim iskušenjima. Onda se međutim, puni pouzdanja okrenite Onome, Koji vam jedini može pomoći, i vaše će brige biti otklonjene od vas.
No sada ti treba prići jedna Objava od posebne vrijednosti, ako si u mogućnosti slijediti naše misli:
Pogledaj na svijet životinja, i promotri njihove osobine. Zar nema svaka izvjesne osobine, koje se ponavljaju kod svih drugih njoj sličnih?… Pogledajte konja, kao plemenitu, služeću čovjeku, njemu u sili i snazi nadmoćnu domaću životinju. Ni jedan čovjek ne bi pomislio zadržati jednu takvu životinju, bez da ju dovede u neku aktivnost, jer ona može zadovoljiti tolike mnoge zahtjeve i na sve načine je korisna ljudima. Dok naprotiv, npr. ribe svake vrste ljudima služe kao hrana, no drugačija upotreba ne bi bila zamisliva. Sada čovjek sebi postavlja pitanje: Može li neko više razvijeno životinjsko biće doista osjetiti čovjekovu težnju prema duhovnom dobru, i hoće li to ostati bez utjecaja na jednu takvu životinju?… Istječe li iz duhovno aktivnog čovjeka na životinje koje su već na posljednjem mogućem stupnju prije utjelovljenja kao čovjek, jedna nevidljiva snaga, koja onda koristi životinjama u njihovoj fazi razvoja?… I kako se onda takva snaga izražava u (na) ovim bićima?… Za to ti prilazi sljedeći odgovor: Gospodar sva bića opskrbljuje njima prikladnom snagom, koja bićima treba olakšati stvarno određenje, tako da oni u najkraće mogućem vremenu budu dostojni nove forme. Jedino čovjek treba tražiti ovu snagu. Ali, tamo gdje sada sva bića svemira moraju crpiti njihovu snagu iz Boga, životinje i ljudi neće toliko udaljeni stajati jedni naspram drugih u njihovoj čisto duševnoj aktivnosti… U određenim vremenskim razmacima čak će se ljudska duša poradi potpune preobrazbe povezati sa životinjskim bićima, onda će se snage oba bića jedna s drugom ujediniti, pa će čovjek, kao i životinja otuda izvući korist, da Božja snaga djeluje iznimno snažno, pa time duhovno savršenstvo oba bića može biti postignuto u kratkom vremenu… da životinja može napustiti svoj omotač i utjeloviti se u novoj formi… čovjek je, s druge strane, također dosegao višu razinu, i to zahvaljujući ovom zajedničkom djelovanju sa tim snagama, no zajedničko djelovanje ljudske i životinjske duše je takve vrste, da je ono vrlo rijetko prepoznato od ljudi, i zahtijeva točno (precizno) objašnjenje, koje će ti još prići kroz Ljubav Gospodara.
AMEN
