Bertha Dudde, 8940, 21 Veljače 1965
DA LI ‘ZVUČNA’ RIJEČ ŠTITI OD ZABLUDE/GREŠKE… LORBER…
Zvučna Riječ je obilježje najintimnijeg odnosa sa Mnom, koji vam garantira istinitost toga što primate. Tada vam se obraćam tako da misli primjećujete kao jasno izgovorene riječi, međutim ne vaše tjelesno uho može čuti taj glas, nego se on čuje u srcu i ispunjava vas neopisivom srećom. Taj glas vam je obilježje osobite duševne zrelosti, koja čovjeka osposobljava za prijem najdubljih istina od Mene, tako da sve što vam svjetlo transmitira, što vam donosi prosvjetljenje duha, sve što primaocu dotječe putem diktata, može biti smatrano Mojim direktnim izražajem, pošto ga on ‚čuje’ dok (ga) zapisuje.
Jedino što stupanj (zrelosti) primatelja može biti vrlo različit, što opet uslovljava dubinu mudrosti onoga što prima.
Ali mora biti naglašeno da intelekt svakog primatelja može ići svojim vlastitim putevima i da zbog slobodne volje ne smije biti pod ikakvom prisilom…
A to je odlučujuće, da se čovjek ‚može’ prevariti, kada/ako mu intelekt nije isključen, jer i Moj protivnik se trudi koristiti sa njime, i Ja ga ne mogu spriječiti ako se putem ‚intelekta’ pokušava izraziti…
Ali čovjek se od njega može obraniti, ako Me uvijek moli da ga sačuvam od sve zablude/prevare.
Tako da je i moguće da se protivnik uključi u pitanja koja on sâm čovjeku došaptava, koja on sâm tada odgovara, na isti način, time što čovjek dakle ‚isto’ čuje glas, koji mu međutim ostavlja osjećaj nelagode, što on s druge strane uvijek povezuje sa čisto tjelesnim stanjem.
Ali vi ljudi ćete isto tako prilikom čitanja takvih primitaka osjećati nelagodu, i ako na to obratite pažnju i iskreno Mi se molite za objašnjenje, moći ćete to prepoznati kao obmanu. Jer, sve’ trebate provjeravati i uvijek imati na umu, da Ja volju čovjeka ‚ne mogu’ prisiljavati, koliko god Mi on blizak bio i koliko god ga Ja i dalje obdarivao Mojim duhovnim darovima.
Međutim, tko površno čita, zapada u isti način razmišljanja, i Sotona time već postiže ono što mu je i bilo namjera, a to je: zbuniti ljudska srca ….
Nisam mu ni ‚poslije toga’ mogao skrenuti pažnju na njegovu zabludu/pogrešku, jer se njegov razum tada samo ‚još više’ bavio pitanjem koje mu je u skladu sa njegovom voljom odgovorio Moj protivnik, jer uvijek ponavljam kako ne mogu na čovjeka djelovati ‚protiv volje’… odlučujuća je sâma njegova volja, koja se mogla potpuno okrenuti k Meni, čime bi mu onda zaista i bila transmitirana ‚čista istina’.
Tako da se ne radi o tome da je čovjek zvučnom Riječju ‚zaštićen’ od ‚svake zablude/greške’, nego je samo pitanje da li je on u trenutku primanja zaista i primio ‚Moju Riječ’, pošto se i Moj protivnik može očitovati na isti način, čiji glas se međutim čuje u zatiljku, zbog čega je on pritom osjećao nelagodu, koju je pripisivao svom tjelesnom stanju. Ni jedan čovjek nije pošteđen od ovih neprijateljevih pritisaka, posebno onda kada nije prethodila molba za zaštitu od zablude/greške, koja Mi daje pravo odbiti ga. A on vas baš u svezi ‚Moga bića’ (= biti, suštine) želi zbuniti, jer to mu je namjera, kako Me ne biste ispravno pojmili, kako vas on ne bi izgubio, a Ja dobio… I baš Moje biće vam se i trudim otkriti putem Božanskih otkrovenja, jer svaka neistina vas spriječava da stremite k Meni, da Mi poklanjate svu svoju ljubav.
I vaše mišljenje/stav kako primalac zvučne Riječi mora biti oslobođen/lišen svake zablude/pogreške, pružila mu je najbolji temelj (u smislu, ‚to što mislite kako netko tko prima riječ ne može pogriješiti, krivo je’)… pa i pored toga vi izvodite krive zaključke.
Pa iako ne želite vjerovati u Moje ispravke, tako ćete i dalje biti u zabludi, jer ponovo sam vam dao razjašnjenje najvažnijeg problema: onog o vašem stvaranju ‚u najvećoj savršenosti’, i iz toga možete i sami izvući svoje zaključke koji će vas uz Moju pomoć i zadovoljiti… I sjetite se da je Ivan, glas(nik) u pustinji, bio uzvišeni duh svjetla, koji se spustio na Zemlju, da je i njegovo razmišljanje bilo slobodno, da ni njega nisam prisiljavao ‚ispravno’ razmišljati… da je i njega kušao Moj protivnik, koji mu je ušaptavao sumnje u Mene i Moje biće, u Moju misiju… jer nad ljudskim u sebi imao je vlast, i bilo je samo do ‚volje Ivana’ da je bio prosvjetljen o Meni Sâmome. Pa i pored toga, uvijek naglašavam, da niti jednog čovjeka ne prisiljavam na vjeru, da mu samo želim pomoći doći do ‚ispravne’ vjere.
AMEN
