37

Jedanaesta nedjelja nakon Trojstva

Izlječenje gluhog mucavca

Sv. Marko 7:32-37: ‘Donesu Mu nekoga gluhog mucavca pa Ga zamole da stavi na nj ruku. On Ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi  pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: “Effata!” – to će reći: “Otvori  se!” I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovjetno. A Isus im naredi da nikome ne kazuju. No što im je On više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!”‘

(17. travanj 1872.)

1. Brzo izlječenje gluhog mucavca opisano u ovim stihovima je bilo jedno od onih djela kojima Sam, s vremena na vrijeme, morao potkrijepiti Moje učenje tako da bi Moji učenici i ljudi koji su Me slijedili mogli također kroz djela biti uvjereni u Božansko ishodište Mojih Riječi. Ta djela su također trebala potkrijepiti i dokazati Moje prisustvo na vašoj Zemlji kao uzvišeniju misiju od one proroka i vidjeoca. Kroz prividna čuda čarobnjaka i esena ljudi su pred njihovim očima običavali vidjeti učinjene stvari koje nisu mogli razumjeti, pripisujući jednima ili drugima ime ili moć koju nisu posjedovali. Poradi toga Sam Ja uglavnom izvodio izlječenja ili takva čuda koja ti opsjenari ili čarobnjaci nisu bili sposobni ostvariti.

2. Što se tiče samog isjeliteljskog čina i načina kako Sam ga izvršio, ono je imalo dublje značenje nego li samo izliječenje gluhog mucavca kako bi on mogao govoriti o Meni i Mojoj čudesnoj moći. Ja nisam morao biti slavljen; u stvari – kao što jedan stih jasno izjavljuje – zabranio Sam izliječenom i svjedocima govoriti drugima o tim djelima. Međutim, ova, Moja zapovijed, je samo rijetko bila poštovana, budući da zabranjivanje samo snaži poriv za grijehom. Moj učenik, Pavle, je to osjetio kada je uzdahnuo: ‘Kada ne bi bilo zakona ni poriva ne bi bilo sagriješiti protiv njega (Rimljanima 7:7, 8)!’ Sa tim riječima je on ukazao na slabosti ljudske prirode i istovremeno je upozorio ljude da se ne osjećaju presigurnima kako su postigli određenu snagu, tako da ne bi neočekivano propali još dublje.

3. Da bi svima vama omogućio shvatiti duhovno značenje ovog izliječenja gluhog mucavca, koncentrirajte se na riječi ‘gluh’ i ‘nijem’ (‘mucavi’) i onda iz danih objašnjenja pronađite duhovni ključ.

4. Ovaj čin je bio uzet kao temelj Nedjeljnje Propovijedi kako bi vas približio Meni. Jer vi morate shvatiti kako je u svakoj riječi koju Sam izgovorio a još više u svakom djelu koje Sam izvršio tijekom Mojeg života na Zemlji, duhovno značenje iza njega bilo daleko više važnije od stvarnog čina, prilike, ili okolnosti u kojoj Sam proglasio Svoje učenje ljudima koji su Me slijedili. Svaka od Mojih Riječi ima puno daleko-sežnije značenje nego su Moji slušatelji pretpostavljali i (nego je to) većina od današnjih proučavatelja Biblije otkrila.

5. Prema tome, sada ću detaljnije protumačiti dvije riječi ‘gluh’ i ‘nijem’ (‘mucavi’) tako da bi nam kroz duhovnu korespondenciju bilo lakše pronaći ono što sada odgovara Mojoj svrsi i što je već tada naglašavalo Moju riječ ‘Effata’, i čin, baš kao i čovjeka na kojem je taj čin bio izvršen. Nije bilo slučajno da je gluhi mucavac trebao biti izliječen s Moje strane na ovaj određeni način, dok je u drugim prilikama slijepima, hromima, gubavcima i ostalima bilo povraćeno zdravlje jedino kroz Moju riječ ili polaganje Mojih ruku.

6. Gledajte, kako bi ovo shvatili duhovno mi moramo pobliže razmotriti dvije riječi ‘gluh’ i ‘mucav’ (‘nijem’), nakon čega će se ono što slijedi protumačiti/razjasniti samo od sebe.

7. Biti ‘gluh’ je stanje u kojem unutarnjem duhovnom čovjeku nedostaje jedno od osjetila i lišen je mnogih pogodnosti i duhovnih utjecaja/djelovanja izvanjskog svijeta koji pritječu zdravoj osobi sa svih strana kroz njegovo slušanje. To mu dokazuje da čak i u vibriranju materije, koje stvara zvuk, ima nešto puno veće i duhovnije nego je mislio; jer djelovanja (impresije) zvuka – od najmanjeg komešanja do najviše harmonije muzike ili čak do još uzvišenijeg izražaja svih duhovnih ideja u svijetu – formiraju veliku skalu uživanja, izjašnjenja i očitovanja Mojeg Božanstva i vječnosti u cijelom materijalnom stvaranju, od kojih su svi nepoznati i nerazgovjetni/nejasni gluhome, baš kao što su boje slijepome, posebice kada ovo stanje postoji od rođenja.

8. ‘Mucavost’ (‘nijemost’) je opet suprotna ‘gluhoći’. Dok je u gluhoga unutarnji čovjek, kroz nedostatak slušanja, lišen na tisuće učinaka iz izvanjskog svijeta, nijemi, tome nasuprot, lišen pomoći govora, mora trpjeti zbog njegove nemogućnosti komuniciranja kroz najglavniji i najsveobuhvatniji organ, glas i govor, utisaka primljenih iz izvanjskog svijeta reflektiranih u negovom unutarnjem ja. U najboljem slučaju, pored gestikulacija i znakova, on ima na svome raspolaganju neartikulirane zvukove.

9. Kao što Sam vam već rekao u drugoj poruci, uzajamna komunikacija je suštinska potreba, nužno sredstvo napredovanja na duhovnom putu. Prema tome, očigledno je kako onaj koji je mucav (nijem) mora biti lišen jako velikog broja zadovoljstava kojih on jedino postaje svjestan ako putem komuniciranja želi reflektirati o onome što je primio iz izvanjskog svijeta.

10. Sada kada Sam vam detaljno protumačio značenje ove dvije riječi te nepogodnosti gubitka jedne ili druge sposobnosti, vi možete za sebe formirati ideju o onim stvorenjima i ljudima kojima nedostaje ne jedno od ova dva osjetila, već obadvoje.

11. Nema osjećaja primanja harmonija koje dolaze izvani niti odražavanja njihovih utisaka na unutarnjeg čovjeka. Ovaj nedostatak predstavlja ogromnu zapreku za duhovni napredak; jer onaj koji može primiti izvanjske utiske jedino kroz druga sredstva osim njegovog sluha i komunicirati što je primio jedino putem zamjenskih sredstava za nuždu (makeshift means), propušta jako puno u Mojem velikom stvaranju od onog što drugi, ne shvaćajući to, primaju slobodno i izobilno.

12. Svi mogući razlozi su bili prisutni zašto su Me ljudi u to vrijeme pitali da izliječim tog gluhog mucavca. Oni su bili vođeni mišlju kako On također treba čuti Moju Riječ i biti u stanju – jednom kada je njegovo unutarnje ja nahranjeno duhovnim obiljem u koje se ne može posumnjati (never-suspected spiritual abundance) – shvatiti njegovu vlastitu a također i Moju misiju na Zemlji.

13. Toliko puno ljudi i dalje, čak i sada, zatvaraju njihovo duhovno uho prema Mojem stvaranju i Mojem učenju i mnogima je u današnje vrijeme Moje cijelo stvaranje bezglasna smjesa supstanci i materije, čiji su zakoni, po njihovom mišljenju, došli u postojanje slučajno. Tolikim mnogima Ja povikujem: ‘Effata!, to jest, ‘Otvorite vaše uši i slušajte pjesmu radovanja cijele prirode, koja od posljednjeg atoma do najgolemijeg centralnog sunca ne propovijeda ništa osim ljubavi! Otvorite vaše uši i oslušnite duboko duhovno znanje koje vam je bilo dano u Mojem učenju kako bi vas obrazovalo za nešto uzvišenije, za nešto veće od samo životinja biljojeda i mesojeda koje su obdarene sa većom inteligencijom od drugih!’

14. Tolike mnoge zazivam svakog dana, svakog sata, čak svakog trenutka. Tako im svaka emocija, svaka ideja, koja ni u kojem slučaju ne može biti proizvod tvari i materije, ukazuje sasvim jasno kako je u svakom tjelesnom zvjerskom čovjeku skriven duhovni, viši čovjek koji bi trebao produhoviti svoga izvanjskog čovjeka da bi ga učinio dostojnim oklopom (presvlakom) za unutarnjeg čovjeka i stvoreno biće koje je na ugled Stvoritelju.

15. A gledajte, tisuće su sebe osudile na mucavost (nijemost) i gluhoću. Oni ne razumiju kakvo ogromno bogatstvo duhovnih blaženstava u Mojoj prirodi želi na njih ostaviti utisak; oni su hladni ili bezglasni/tupi kada primaju te utiske. Sve duhovne harmonije prolaze neopažene pored njihovih ušiju i njihovo unutarnje ja je prazno ili ispunjeno jedino sa utiscima iz najniže sfere materije ili senzualnosti, srozavajući ih sa ljudskog nivoa na onaj zvijeri.

16. Njihova unutrašnjost je prazna, a budući nisu u stanju dati bilo što duhovne vrijednosti, oni to također ne primaju od drugih. Za njih ovdje postoji jedino materija i sve duhovno je proizvod poremećenog uma.

17. Kroz riječi koje Sam vam već davao tijekom određenog broja godina, Ja povikujem ‘Effata!’ Mojoj obmanutoj djeci, stavljajući Svoje prste u njihove uši ne bi li ih spasio dok je to i dalje moguće, prije nego će cijela priroda u njihovim ušima odzvanjati zvukovima truba, namjesto nježnim harmonijama, stvari koje ne žele razumjeti, kad su naučavane na prijateljski način.

18. Ja nisam stvorio čovjeka da bude gluh pred svim Mojim djelima niti Sam obdario Moje stvaranje sa tolikim izobiljem čuda da bi ono za Moja duhovna bića bilo nijema knjiga.

19. Ništa u Mojoj cijeloj prirodi nije ili će biti gluho i mucavo! Sve što je živo će čuti glas svojeg Stvoritelja, njihovog Oca. Jer On želi ispuniti duše Svojih stvorenih bića sa utiscima Svojih tvorevina na takav način da je cijeli užitak postojanja sadržan u komuniciranju onog što je bilo viđeno, što se osjetilo i čulo.

20. Moja priroda neće biti bezglasna; jer biti ‘bezglasan’ (dumb) je isto što biti ‘duhovno mrtav’. Sa povicima radosti sve treba svjedočiti kako je živo, kako uživa život, i prepoznaje svoga Stvoritelja, svoga voljenog Oca, u svim tvorevinama izvanjskog svijeta. Na taj način će materijalno stvaranje biti temelj za duhovno a duhovno stvaranje produhovljava sve što je materijalno.

21. Ništa na svijetu neće biti gluho ili bezglasno, najmanje od svega čovjek koji, kao konačni proizvod materijalnog stvaranja na ovoj Zemlji, u sebi nosi Moju sliku.

22. Kao što sam povratio njegov sluh gluhom mucavcu tako da je on sada mogao čuti kako Me sve u prirodi slavi, on također više neće biti bezglasan (dumb), kako bi bio u mogućnosti pridružiti se u pjesmi radovanja i prepoznati Me kao svoga Gospodara, ali također kao svoga voljenog Oca.

23. Vi, također, trebate sebi dozvoliti biti izliječeni, kao što Sam izliječio gluhog mucavca, tako da vi – više ne gluhi na Moje riječi – možete glasno proglasiti drugima, sa silom vašeg glasa koji je prepun uvjerenja, kako su djela i čuda izvršena s Moje strane prije skoro dvije tisuće godina trebala jedino duhovno natuknuti što Sam imao na umu sa cijelim čovječanstvom kada Sam ga stvorio i kada Sam vas ljude postavio da budete gospodari ove Zemlje!’

24. Ja Svoja bića nisam naumio da budu gluha i mucava (mutava = nijema), nego Sam ih želio obrazovati za Moje Kraljevstvo sa otvorenim duhovnim ušima i uvjerljivim jezicima da čuju Mene i Moje stvaranje i otvoreno proglase: ‘Hosana na visinama! Živio Onaj koji nam je podario ovu izvanrednu milost da Ga čujemo i dao nam istovremeno također i sredstva komuniciranja drugima onog što smo čuli, da to može biti ne samo naše vlastito, već može također postati zajedničko vlasništvo svih onih kojih žele postati Njegovom djecom!’

25. Prema tome, Ja želim da Mi dnevno nudite vašu hvalu kako bi cijelom svijetu dokazali riječju i djelom da vi, tijekom Moje službe, niste bili niti gluhi niti mucavi (nijemi)!

26. Obratite pažnju na ovo poradi vašeg spasenja i također zbog dobrobiti vaših bližnjih! Amen.