69. PITANJA O BOLESTI I ISCJELJENJIMA
(1) Roklus kaže: „Gospod i Gospodar svih stvari! Svaka riječ iz Tvojih usta je više od čistog zlata, i sve istine su jedna veća od druge! Također, nijedna od Tvojih riječi svjetla i života nije pala na neplodno tlo kod mene, i sada u sebi osjećam kako će zasigurno najblaženiji plod izrasti iz njih za žitnice istinskog života; ali zbog toga što sada imam milost da Ti govorim, želio bih od Tebe dobiti objašnjenje također po pitanju da li bi mi u buduće trebali iscjeljivati bolesne od njihovih bolesti putem naše narodne medicine ili jednostavno u najčvršćem pouzdanju u Tvoje Ime? Jer mi je upravo sada došla misao da neće uvijek biti u skladu sa Tvojom Božanskom voljom iscijeliti svaku osobu. Jer među njima su neki kojima je Tvoja Božanska Ljubav i Mudrost dopustila bolest ili čak neko oboljenje duše da se dogode zbog napretka njihovih duša.
(2) Dobro je poznata činjenica da često ljudi koji su vrlo dobrog fizičkog zdravlja većinom nisu etički čestiti. Da, ljudi koji uživaju fizičko zdravlje, često su nemirni, okrenuti svijetu i senzualni, dok su bolesni, posebice kronično bolesni, obično suzdržani, strpljivi, nježni i pomireni s Božjom voljom. Oni se rijetko kad žale, puni su poniznosti, a srce im je lišeno zavisti. Ne bi li se možda dobro ustrojstvo njihove duše promijenilo ako bi oni iznenada bili iscijeljeni?
(3) Zatim, tu je još jedna stvar: zasigurno je svakome određeno da jednom umre u tijelu – u suprotnom, ljudi iz Adamovih dana bi još fizički živjeli. Ali ako bi mi sve bolesno što nam nailazi na putu, mlado ili staro, smjesta učinili u potpunosti zdravim, istovremeno i nas same, tada bi postepeno umiranje na ovom svijetu postalo rijetkost, posebno ako bi kroz Tvoje učenje ratovi postepeno prestali.“
(4) Ako ne iscijelimo nekoga tko je tražio pomoć od nas, mi ćemo biti ukoreni kao hladni i bezosjećajni ljudi; ali ako Ti podjednako ne dozvoliš nekome koga smo mnogo puta iscijelili da bude iscijeljen možda po deseti put, unatoč našoj volji i našim naporima, ili snaga Tvog Imena ili naše vlastito pouzdanje u isto će postati sumnjičavo i nedorečeno, a vjera ljudi će pretrpjeti brodolom! Jer mi nećemo uspjeti privoljeti ljude koji su jednom živjeli u materiji da počnu prezirati ovaj zemaljski život kako bi zadobili viši život u onostranom, da ništa više ne rade za sebe u slučaju bolesti.
(5) Čak i čovjek star preko sto godina će zgrabiti lijek da produži svoj život, makar znao da bi odbacivanje njegovog krhkog tijela moglo biti učinjeno dostojanstveno. Općenito smo podučeni sa više od tisuću godina iskustva da je pohlepa čovjeka da živi zdravo i koliko je god moguće dugo na ovom bijednom svijetu, čak često u vrlo jadnim okolnostima, nezasitna; i ako ljudi znaju još općenitije da samo kroz snagu Tvog Imena svako zlo može biti iscijeljeno, da, da u iznimnim slučajevima čak i mrtvi mogu biti vraćeni u život, tada ćemo se morati suočiti sa jednom za drugom opsadom ljudi!
(6) Po mom mišljenju, uopće ne bi bilo suvišno za nas ni za bilo koga drugog dobiti pobliže upute u odnosu na ovo! Ili si Ti nekako potpuno podigao staru smrt tijela odsada za one ljude koji žive sasvim u Tvom redu, tako da će ljudi odsada živjeti sa već preobraženim tijelima, a smrt tijela ostati samo udio grješnika protiv Tvoje religije i protiv Tvojih zakona?
(7) Gospode i Gospodaru nad svim stvarima! Gle, zrake Sunca na zalazu još pozlaćuju večernje nebo vrlo snažno, i mjesečev srp sa večernjim zvijezdama se pozitivno natječe da zamjeni majku dana na zalasku. Prizor Tvojih sjajnih dijela je tako iznimno veličanstven, oh Gospode; ali čak veličanstveniji je osjećaj unutrašnjeg svjetla koje obasjava naše tamne kutke života, iz Tvojih usta! Budući da još ima vremena prije večernjeg obroka, objasni mi ono što nikada nisam sam sebi mogao objasniti!“
70. BOL, BOLEST i SMRT
(1) Rekao sam (Isus Krist): „Prijatelju Moj, ti se udubljuješ u nešto što ni ti, niti itko drugi zaista ne treba znati, jer je to u potpunosti Moj posao, a to znači slijedeće: to je briga vječnog Oca na Nebesima i stoga jedan red od kojeg, što se tiče tijela, čak Ja Sam ne smijem, ne mogu i neću napraviti iznimku.
(2) Štogod tijelo stavi na sebe, ono će to također morati opet odložiti, bilo uz bol ili bezbolno, to je sasvim nebitno; jer nakon odvajanja sav bol ovoga svijeta također prestaje. Jer zrak kojeg će duša osobe disati u drugom svijetu, biti će sasvim drugačiji od zraka ovog materijalnog svijeta ovdje. Gdjegod više nema smrti, tu također nema ni stvarnog bola, jer je bol tijela samo posljedica djelomičnog ljuštenja duše od mesa.
(3) Ali to ne želi reći da je duša u svom čistom stanju nekako bez osjećaja ili senzacija- jer bi bez toga očito bila mrtva; ali samo u svijetu koji odgovara njenom biću ona neće naći ništa što bi je guralo, pritiskalo, štipalo i stiskalo, i što bi stoga uzrokovalo bolni osjećaj, i tako ona također nikada neće percipirati bilo kakav bol-
(4) Ili, da li je sasvim zdrava osoba neosjetljiva na osjećaje boli u svom tijelu zbog toga što nije nikada imala nesreću da bude bolesna i nije nikada primila udarac ili ubod od druge osobe?! Njoj je jedino nedostajao povod za bol.
(5) Razlog zašto bol – koja se uvijek osjeća dušom, a nikada tijelom – postoji, je pritisak izvršen od tijela na neke vitalne dijelove duše kada je prethodno postalo previše lijeno i stoga previše teško.
(6) Stoga svaka bolest može biti privremeno iscijeljena, ako netko razumije kako rasteretiti masu tijela; ali više nema nikakvog olakšanja za stare godine tijela, iako će osoba koja živi u dobrom redu općenito znati malo o bilo kakvoj boli sve do vrlo velike starosti. Njegovo tijelo će ostati do posljednjeg trenutka vrlo gipko i podatno, i duša će postepeno biti sposobna da se povuče iz tijela vrlo nježno u stvarno najboljem i ispravnom redu. Ona se zaista neće baš željeti odvojiti od tijela čak ni u dubokoj zemaljskoj starosti, osim ako vrlo primjetan, blagoslovljen poziv dođe s neba: „Izađi iz svog zatvora u najslobodniji vječni istinski život!“, ona neće oklijevati ni sekundu da napusti svoju krhku zemaljsku kuću i istupi u svjetlo istinskog vječnog života.
(7) Da, vi nikada nećete biti u poziciji da spriječite to sa vašim biljnim pripravcima, a niti kroz snagu Moje volje, jer ovo ne može biti volja Moga Duha. Ali, snagom Moga Imena vi ćete samo moći izvesti upravo ona istinska čuda koja su u skladu sa Mojom voljom koja se jasno obznanjuje u vašim srcima, a nikada protiv nje. Stoga vi morate također učiniti Moju volju, koja je istinska Božja volja, prije svega vašom vlastitom, i tada će biti nemoguće da podbacite u nečemu što želite od Mene i stoga kroz Moj vječni red.
(8) Stoga tu ne može biti govora o tome da ikada itko umre zbog svete snage koja vam je dana ili putem Mog Imena. Uistinu, vi nikada ne smijete nikome uskratiti iscjeljenje, gdje vam Moj Duh govori u vašem srcu: ‘Pomozi ovoj osobi!’, ali ako vam Duh govori: ‘Ostavi ga u njegovoj tjelesnoj muci, tako da njegovoj duši bude dosta zadovoljavanja tjelesnih želja!’, ostavi ga onda i nemoj ga iscijeliti od njegovog tjelesnog zla – jer bi ga on trebao podnositi za spas njegove duše!
(9) Vidiš sada da ti je briga bila uzaludna! Stoga dođi u Moj ispravni red i sve će ti postati jasno! Ako još uvijek imaš nekih primjedbi, tada reci, prije nego se naš domaćin pojavi iz nove kuhinje sa obrokom!“
Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/69-70’
