Vjerovanje u seobu duša je na Istoku okrnjeno…

6/61 [3] (Gospodin:) ‘Često ste čuli o seobi duša. Ljudi na Dalekom Istoku još i danas čvrsto vjeruju u nju. Ali ovo vjerovanje je kod njih postalo vrlo iskvareno/okrnjeno pošto oni dozvoljavaju/priznavaju ljudskim dušama povratak u životinjska tijela (= u Hinduizmu i Budizmu se naučava kako ljudska duša, ako ‘zakaže’ u ovom životu, eventualno ‘propada’ u jednu od životinjskih formi koja korespondira njezinoj kvaliteti, tj. načinu života na Zemlji; to je sasvim krivo učenje iz sljedećeg razloga, naime, za razliku od životinja čovjekova duša u sebi sadrži Božansku duhovnu iskru i iz tog razloga se ta/ljudska duša sa takvim ‘sadržajem’ nikad ne može ponovno roditi u životinjskom tijelu!).

[4] Da je ljudska duša ovog svijeta sku/sklo-pljena iz kraljevstava minerala, biljaka i životinja i izdiže se (ili ‘odakle se izdiže’) do ljudskog stanja, već vam je bilo ukazano. Ali nikad ni jedna ma koliko nesavršena duša ne  nazaduje (= se ne vraća u životinjsku fazu), osim u posrednoj sferi duhovnog svijeta, i onda jedino u svojoj izvanjskoj pojav(nost)i zbog njezinog ponižavanja i eventualnog poboljšanja/razvoja. Jednom kada je određeni stupanj poboljšanja/razvoja bio ostvaren, iza kojeg duša nije u stanju ići (= u smislu, ‘više se izdignuti’), takva duša, ako to želi, može još jednom ući u ljudsko tijelo/meso na ovoj zemlji i na taj način ostvariti više kvalifikacije uz čiju pomoć može čak postići sinovstvo Božje.

[5] Tako da se dakle i duše sa  drugih svjetova utjelovljuju kao ljudi na ovoj zemlji, kako bi u istom postigla/posvojila te bezbrojne duhovne osobine/kvalitete, koje su nužne za postizavanje sinovstva Božjeg.’