60
Vrag igre i odgajanje djece
[1] Druge vrste ljudskih bića imaju, od rane mladosti nadalje, posebnu naklonost spram svakojakih vrsta igara. Oni su nesposobni potrošiti njihovo vrijeme na išta drugo nego na dangubljenje i igranje. Ova je naklonost u njima probuđena od strane kratkovidnih roditelja koji besprekidno maloj djeci priskrbljuju svakojake vrste igračaka, sa namjerom da ih vode spram aktivnosti (ili ‘potaknu na aktivnost’).
[2] Uistinu, ovo je samo još jedan način na koji zle duše umrlih ljudskih bića zadobijaju ulaz u tijelo takve djece. Ova djeca su neprestano nagonjena od strane duhova koji borave u njima da posjeduju sve više i više igračaka. Neka djeca imaju toliko puno igračaka da to predstavlja značajnu količinu novaca za njihove roditelje. Djeca postanu toliko okupirana sa tim igrama da oni više ne pridaju pažnju (ili ‘svoj interes ne pokazuju’) ničemu drugome.
[3] Ovaj vrag igre koji pušta korijen u ranom djetinstvu unutar sebe sjedinjuje neprestanu ovisnost o igranju i zabavi, kasnije za materijalnom pohlepom, i konačno, kao dodatak ovome, prikrivenu požudu za vlašću. Ovog je vraga jako teško izbaciti iz čovjeka.
[4] Ako djeca moraju imati zabavu/rekreaciju, ne bi li bilo bolje ako bi im bile dane takve stvari za igračke koje se, u ovom ili nekom drugom smislu, odnose na Moje djetinstvo na Zemlji? (ovo je rečeno s obzirom na ono što je otkriveno u knjizi ‘Isusovo Djetinstvo’; primio J.Lorber)
[5] Tako bi u djecu bile usađene dobre naklonosti. I oni bi, kako odrastaju, entuzijastično istraživali do u detalje po pitanju njihovih igračaka. Pod takvim okolnostima, duhovni učitelj bi zasigurno imao više ugodan zadatak u postavljanju novog vinograda, i uskoro bi također ubrao izvrsne plodove. Ali u ovom slučaju ovdje, suprotan je kurs bio poduzet: namjesto za raj, dijete je bilo pripremljeno, u vrlo nježnoj dobi, za pakao, koji će ne kraju trijumfirati.
[6] Takva ljudska bića za sebe smatraju da su dobra, pravedna, nepristrana, i u skladu sa njihovom svjetovnom naklonošću uma, potpuno vrla; to je zašto oni misle kako, koliko se to njih tiče, nikakav napredak nije nužan. Ali biti će potrebno puno vremena i truda u duhovnom svijetu da bi se kompletirao zadatak vraćanja ovih ljudskih bića na put savršenstva. Budući za njih Ja uopće ne postojim, ili Sam Ja ništa više nego kukavan moralizator starih vremena, čija moralnost sada nema vrijednosti, budući je u današnje vrijeme jedna puno bolja bila izmišljena.
[7] U duhovnom svijetu, okolnosti su, naravno, prilično drugačije; kako izreka ide: ‘Tamo puše drugačiji vjetar.’ To je, međutim, Vjetar Milosti, ali za te ljude miriše gore od kuge. To je zašto oni izbjegavaju ona mjesta gdje bi mogli susresti takav Vjetar Milosti. Ali Ja vam kažem, u danima koji dolaze mnogi će iz ove klase ljudskih bića ući u konačnu prljavštinu materije (= biti ponovno prognani u materiju Nove Zemlje; moj komentar).
Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Duhovna Zemlja – 60’
