Porijeklo Kaspijskog Mora
10/236 [1] Ako ideš dalje od Jordanske Doline prema sjeveru i čak preko planina Male Azije doći ćeš do jako velikog jezera, kojeg vi Rimljani nazivate ‘Mare Caspium’ (Kaspijsko More). To jako veliko jezero je nastalo u vrijeme Noe na isti način kao Mrtvo More – ili ako ovo možeš bolje razumjeti: za vrijeme Deucaliona*, sa tom jedinom razlikom da je u Mrtvom Moru zakopano samo devet gradova, ali oko 500 u Mare Caspium, uključujući i jako veliki grad Hanoch koji je onda postojao.
[2] Gledaj, Moj dragi prijatelju, ti ćeš reći: ‘Zašto je u stvari taj Bog dozvolio da skoro cijelo stanovništvo Zemlje bude satrto?
[3] Ali Ja onda kažem: Bog je dozvolio da ljudi – i posebice Hanohiti tog vremena – budu podučavani i upozoravani od strane probuđenih proroka i čak anđela nebeskih u trajanju od skoro 500 godina, da bi trebali odustati od činjenja određenih stvari, posebice da bi trebali ostaviti na miru planine Zemlje, ali njihova teška tvrdoglavost i njihov jako velik ponos nije mario za upozorenja.
[4] Hanohiti su izmislili vrstu eksplozivnih granula, pravili su duboke rupe u planinama, punili ih sa tim eksplozivnim granulama i palili ih uz pomoć dugih fitilja. Eksplozivne granule bi eksplodirale i raskidale planinu. Ali Hanohiti nisu znali da se ispod planina jako često nalaze izuzetno veliki i duboki vodeni rezervoari. Uskoro su se uništene planine, koje više nisu imale podršku, srušile dolje u velike i duboke rezervoare, i na taj način su ogromne vodene mase bile potisnute na površinu zemlje. Nadalje, za vrijeme te vatrene aktivnosti, također su naslage sumpora, ugljena i katrana koje su bile prisutne u planinama provocirale vatrene erupcije užasnih razmjera putem kojih je zemlja potonula dolje sa svime na njoj, i na tom mjestu je bilo formirano more.
[5] Lako je shvatljivo da su tom prilikom velike mase vode morale izaći iz unutrašnjosti Zemlje, i zajedno sa vodom također i velike mase isparenja i oblaka koji su se uzdignuli do određene visine i pali dolje u prolomima oblaka kao kiša, i to u trajanju od više od dvanaest mjeseci. Ovo je bilo itekako potrebno, jer inače bi u periodu od nekoliko godina cijela površina zemlje bila zapaljena, jer na dubini od oko 2 000 klaftera**, i jako često puno manje, zapaljivi materijal poput sumpora, zemljani katran ili ugljen, a na nekim mjestima su jako veliki rezervoari nafte više nego dovoljni za to.
[6] Ti ćeš prema tome shvatiti, Moj dragi prijatelju, da je u to vrijeme jedna od najvećih poplava na Zemlji, što znači najvećeg dijela Azije, bila jako nužna, jer inače bi najveći dio Zemlje sada bio pustinja, kao što je to sada slučaj od Kaspijskog Mora do skoro istočnog kraja Azije u predjelu dugom otprilike oko 2 000 sati šetanja i širine od prosječno 500 sati šetanja.
[7] Ali Gospodin Bog se pobrinuo da Zemlja ne bude uništena tako da ljudi ne bi izgubili svoju školu gdje su trenirani za vječni život, pošto onaj koji ne pohađa školu života na ovoj Zemlji u tijelu neće biti sposoban postati dijete Božje već će vječno ostati na životinjskom stupnju stvaranja.
[8] Iz tog razloga je očigledno da je očuvanje ove Zemlje kao škole za postajanje djeteta Božjeg izuzetno nužno. Ti to još u potpunosti ne razumiješ ali sutra ćemo se vratiti ovom subjektu i onda ćeš razumjeti.
[9] Gostioničar reče: ‘Moj dragi, blagonakloni, prekrasni Učitelju, nešto mi se sada dogodilo, osjećam se kao netko tko je izašao napolje rano ujutro i kojemu su prve zrake jutarnjeg sutona osvijetlile njegov put. Mi, među Rimljanima, imamo jednu drevnu poslovicu, koja zvuči ovako: ‘Non exsistit vir magnus sine afflatus divino’***, ali Ti od svih najviše izgledaš nadahnut Božanstvom, što znači isto kao da kažemo: u tebi fizički živi cijela punina istinskog Božanstva.’
[10] Ja rekoh: ‘To nije bilo tvoje tijelo koje ti je ovo dalo (= ovu spoznaju), već tvoj duh. Ali danas mi više nećemo govoriti o ovom subjektu, jer oni Farizeji jedan po jedan počinju ćuliti svoje uši pošto nas čuju govoriti. Pričaj sada opet o nečem usputnom.’
* Preživjeli, sa svojm ženom Pyrrhom, velike poplave kojom je Zeus uništio ostatak čovječanstva.
** Oko 3,800 metara; 1 Austrijski klafter je 1.8965 metara
*** ‘Na Zemlji nema, niti je bilo, velikog i mudrog čovjeka koji je bez iskre Božanstvenosti’