Zemlja kao škola za Božju djecu
5/157 [1] Cyrenius Mi reče: ‘Gospodine, Ja sam iz Tvojih Božanskih usta čuo zašto se sve događa i jeste kako jeste na ovom svijetu, i ja sada znam o Tvojim izvanredno mudrim Božanskim planovima u vezi s odgojem/obrazovanjem ljudi svih vremena i u svim predjelima ove Zemlje. Međutim, Ja također sasvim otvoreno moram priznati da je, gledano sa svjetovnog stajališta, ovaj Farizej u stvari prilično u pravu što se tiče mnogih stvari. Uistinu, ovo nije svijet ljubavi i istine, već od Alfe do Omege svijet zla, prepun mržnje i prepun neistine, prevare i nepravde. Mogao bi bez ikakve sumnje biti drugačiji. Međutim, on je takav kakav jeste i nikad neće biti drugačiji. Zemlja je osuđena da ostane mjesto bijede, i njezina ljudska bića će uvijek morati skapavati/ginuti na njezinoj površini. Ali zasigurno bi moglo biti drugačije!’
[2] Rekoh Ja: ’Da, da, zaista bi moglo biti drugačije, kao što je drugačije na mnogim drugim svjetovima; ali onda Zemlja ne bi mogla imati sudbinu (= ne bi bila određena) da daje/stvara ona ljudska bića (koja su) odabrana i pozvana da postanu Moja djeca.
[3] Može li istinska, moćna/silna ljubav ikad postati u potpunosti svjesna sama sebe među ljudskim bićima koja su sama čista ljubav? Koji bi objekt za vježbanje strpljenja, poniznosti i blagosti, mogao biti dan ljudima koji su ispunjeni ljubavlju od rođenja?
[4] Da sam Ja obdario prirodu svakog čovjeka sa najvećim mogućim savršenstvom od rođenja, da ne mora upotrijebiti svoj vlastiti napor, kakva praksa u životu i kakvo samo-razvijanje bi za njega bilo moguće zamisliti?
[5] Za kakvu aktivnost bi se takvi duhovi na kraju mogli koristiti?
[6] Zamislite čovjeka, potpuno razvijenog u fizičkom pogledu koji uvijek uživa stol na kojem su bogato postavljeni najizvrsnija hrana i piće tako da on nikad ne bi patio od gladi ili pak žeđi. Štoviše, on ima i najraskošnije obitavalište i pored toga mentalnu sposobnost gledati, percipirati, uživati i komunicirati sa svime i svakim do u najsitnije detalje, i u svojoj blizini i na velikoj razdaljini, ne susrećući se nikad sa nikakvim poteškoćama.
[7] Ja vam govorim: Takav čovjek bi sa Mojim najvećim čudima bio dodirnut kao sa snijegom koji je u Adamovo vrijeme prekrivao planine sa pokrovom vječne nevinosti. Ili možda mislite da bi Meni Moje bezgranično i vječno savršenstvo života išta koristilo i donijelo blaženstva? Zasigurno ne!
[8] Ja osjećam Moje najveće blaženstvo kada imam udjela u unutarnjem napretku/rastu Svoje bezbrojne nesavršene djece, ono počiva u njihovoj rastućoj spoznaji i savršenstvu i proizlazećoj aktivnosti. Ja uvijek dijelim njihovu radost nad bolno postignutim napretkom, i jedino onda kada je Moja beskrajna savršenost sve više i više imitirana i postaje u njima djelomično vidljiva ona dobija/ima svoju ogromnu vrijednost. Znaš/vidiš li ono što ti ovdje pokušavam reći?
[9] Zar misliš da bi Ja ikada stvorio svijet i na njemu živa bića da stvari ne stoje tako? Od vječnosti je to u Meni bila duboka unutarnja potreba, i bez nje ni jedna zemlja ne bi došla u postojanje niti bi bila nastanjena sa svakojakim bićima.
[10] Prema tome, stvari moraju ostati kakve jesu. Ja nisam došao donijeti na Zemlju mir i mrtvu tišinu, već sam došao dati joj mač, borbu i sa njima povećanu aktivnost. Jer jedino kada je suprostavljena mržnji se ljubav okreće/pretvara u istinsku i živu energiju pred kojom tiha smrt mora pobjeći. Čovječanstvo postaje aktivno i postepeno strpljivo, blago i pokorno Mojoj volji kroz raznorazne nevolje koje ga spopadaju/okružuju sa svih strana. Da neistina zajedno sa svojim gorkim posljedicama nije postojala, kakvu vrijednost bi istina kao takva imala? Tko pali svjetlo usred bijela dana i tko cijeni lampu koja gori dok sunce sjaji na nebu?
5/178 [1] Što god je bilo dopušteno i stoga postoji mora služiti za napredak čovječanstva. Ipak, svaki proces/tok razvoja pretpostavlja i aktivnost a ona, naizmjenice, motiv i utjecaj (= riječ ‘habel’ koja se ovdje koristi u Njemačkom originalu, u stvari govori o ‘poluzi’ a pri tome se misli na akciju ‘podizanja nečega uz pomoć poluge’; kada to prevedemo na naš jezik i prebacimo u smisao, onda se ovdje radi o ‘utjecaju kojeg netko, ovdje Gospodin, vrši na nekoga, ovdje na čovjeka, da bi ga promijenio = usavršio/pročistio, tj. ‘podignuo’ = uzdignuo na viši nivo postojanja) koji, međutim, cijelo vrijeme moraju biti u potpunom skladu stilom/modusom aktivnosti.
[2] Stoga, sve što je opisano kao suprotno moralnom zakonu ili, drugim riječima, kao loše i zlo, mora biti smatrano kao dozvoljena poluga/dozvoljeni utjecaj i, posljedično tome, čistome je sve je čisto i dobro. Onome koji je slab i nečist mora biti/izgledati drugačije, pošto je on i dalje u potrebi za mnogim aktivirajućim polugama/utjecajima.’
