13

Zemlja kao muškarac i žena

1. Svatko je u sebi ponekad primjetio osjećaj koji mu je bio jako ugodan. Cijela okolina je imala sasvim divan izgled; sve što bi promatraču upadalo u oko, snažno bi ga krijepilo. Oblaci na nebu ili u zraku su bili posebno divnih oblika i ugodnih boja, i zrak je čovjeka tako ugodno i nježno milovao po licu stvarajući osjećaj kao da ga ljube na tisuće nevidljivih čarobnih anđeoskih usana, i pritom bi duša skroz kipjela od zadovoljstva. Vidite, taj sada predstavljeni čovjekov osjećaj kojeg nekad imamo je (jedan) saopćeni eho osjećaja koji nastupa od povremene ugode zemljinog tijela i sličan je onoj radosti bubrega kod čovjeka, koja lako može biti primjećena i kod životinja. 

2. Takvo vedro raspoloženje na zemaljskom tijelu nastupa onda kada se velika, bolje rečeno univerzalna duša Zemlje smjesti/sjedne u svoje bubrege i tamo se na izvjestan način prepusti odmoru i mirovanju. U to doba se onda događa na površini Zemlje da i tamo sve na određeni način bude smireno i sve poprima mek i pitom karakter. Ali nakon takvog jednog perioda vedrine Zemlje uobičajeno slijedi i tmurno i olujno vrijeme, u kojem opet sve poprima oduran, odbojan i ponekad jeziv karakter. To se događa kada se univerzalna duša Zemlje opet po-vrati u svoje uobičajene organe aktivnosti. Ali kod Zemlje se to nikad ne događa skroz tako kao kod čovjeka, da duša potpuno prelazi u te odaje mirovanja i spavanja; već jedino jedan dio univerzalne duše odmara manje ili više, dok drugi dio mora nastaviti svoju aktivnost.

3. Ovo na određeni način treba shvatiti slikovito kao poneku radnju čovjeka, koji je određeno vrijeme vršio neku djelatnost desnom rukom; kada se je ova umorila, nju onda gura u džep na odmor i lijevom onda radi sve dok se desna opet nije malo odmorila. Ili, slika je ista i čovjeku koji je određeno vrijeme radio glavom sve dok se ova nije umorila, onda joj pruža odmor, a zato stavlja noge u pokret. Ili, slika djelomičnog odmora univerzalne duše Zemlje je ista noćnoj straži koju drže dva čovjeka: jedan bdi od večeri do ponoći, tokom kojeg vremena se njegov drug odmarao, tada se ovaj koji je prvi bdio ide odmoriti, a odmorni tada stupa na njegovo mjesto stražareći do jutra.

4. Što se Zemlje tiče, potpuna mirnoća se ne može dogoditi – dnevna rotacija i godišnja putanja Zemlje oko sunca se brinu o tome. Kroz ovo, sjeverna zemljina hemisfera i, ponekad, južna hemisfera, imaju svoj zimski san, dok je suprotan dio aktivan u najvećoj mogućoj mjeri.

5 Zemlja također i stvara/rađa (procreate = prokreativna je), iako na drugačiji način od bilo kojeg čovjeka, životinje ili biljke.

6. Na Zemlju, zbog njezine specifične prirode, treba gledati kao na jednu određenu vrstu hermafrodita (= dvospolca): kao muškarca i ženu zajedno u jednom biću. U ovoj pojedinosti je Zemlja slična prvom ljudskom biću, koje je originalno/u početku u sebi istovremeno bilo muško i žensko, poput savršenih nebeskih duhova, koji su također jedno, muško i žensko.

7. Pošto Zemlja ima mogućnost stvaranja/rađanja (procreate), postavlja se pitanje: Kako i što Zemlja stvara, i gdje su njezini rasplodni/prokreativni organi?

8. Glavni prokreativni/rasplodni organ je visoko istaknuti Južni Pol. Zbog lokacije ovog prokreativnog organa – u negativnom polaritetu Južnog Pola – Zemlja je žensko. Ako se Zemlja promatra na ovaj način, naime kao žena, onda je ona u prokreaciji jedino u stanju biti primaoc. Tko onda oplođava Zemlju (= tko je Zemljin partner u toj prokreaciji)? Sunce sa svojom suprotnom polarnom silom! A što sunce stvara, ili što je sunce stvorilo?

9. Glavno dijete Zemlje, mjesec, najstarije dijete ove zemne žene, je bilo stvoreno na ovaj način!

10. Zemlja ima nekolicinu slične djece: značajan broj kometa, koje su bile rođene tako što su bile izbačene u veliki/široki eterični prostor. Nadalje, ta djeca su također i ’padajuće zvijezde’. One nisu ništa drugo nego kometi nalik mali planeti koje je Zemlja rodila: njihova eliptična putanja i njihov okrugli/ovalni oblik su dokaz za to. Nakon određena vremena, te male planete budu ponovno zahvaćene od Zemlje.

11. Gdje i kroz što onda ta djeca bivaju od zemlje po-rođena? – Zemlja ima bezbroj takvih porođajnih kanala. Ali glavni od njih na zemlji se nalazi u sredini velikog Tihog Oceana, nedaleko od Ekvatora, i to u području otočke skupine tzv. Taiti i Otahaiti; od tamo se mjesec razdvojio od Zemlje, i nakon toga još i poprilični broj drugih kometa. 

12. Ostali porođajni kanali su jezera, bare i pećine u planinama, iz kojih se takve male planete katapultiraju do znatnih visina. Pošto one imaju jako malu težinu, nadmoć/prevaga Zemljine polarne sile uništi njihovu malu količinu suprotnog polariteta te oni na kraju budu ponovno privučeni Zemlji, na koju onda padnu u obliku šljake (slag), ili, ako eksplodiraju prije u eteričnom prostoru, u obliku razmrskanih komadića kamena.

13. To je dakle jedna vrsta stvaranja/rađanja pri kojem Zemlja nastupa samo kao žen(s)ka. Nadalje ćemo se pozabaviti daleko čudnovatijim raznolikim stvaranjima/rađanjima, gdje je Zemlja istovremeno aktivna kao muško i kao žensko.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 13’ J.Lorber