Da li će se Kristovo Evanđelje očuvati u njegovoj čistoći i u kasnija vremena? – Duh daje život, slovo donosi smrt… Dvije zapovijedi ljubavi (Matej 22:36-40; Marko 12:28-34)… Istinsko Kristovo Evanđelje… jedina cesta do istinitog i vječnog života i jedine, istinite ljubavi i mudrosti iz Boga (Ivan 14:21), tj. ponovnog rođenja duše.
5/120 [1] (Mathael:) ”Čvrsto sam uvjeren da nećemo imati prevelike poteškoće oko širenja ovog Tvog čisto Božanskog učenja, a pogotovo mi vladari i svjetski vlastodršci; ali jedna druga stvar koja mi se čini važna je kako će se to učenje moći za čovječanstvo sačuvati čisto bez da mu se dodaju od ljudi načinjeni dodaci ili da mu se išta oduzima. Jer puno je nas koji ovo novo učenje nismo primili samo za sebe već i za našu braću i sestre, te ćemo se truditi da ga revno širimo. Ali po prirodi stvari, možda ćemo već i mi sâmi ljudima na različite načine objavljivati ovo najčišće evanđelje.
[2] Jer sa Židovom se mora govoriti na jedan način, s Grkom i Rimljanom na drugi, a s Perzijcem, Indijcem, Egipćanom ili čak Skitom opet skroz drugačije, pošto svaki od njih poima različito. Pritom će očigledno doći do svakakvih mješavina i svakojakih različitih nijansi. Kad onda nakon par stoljeća ljudi iz najrazličitijih nacija usporede svoja od nas primljena učenja, očigledno zapisana od mnogih, – prilično će se zagledati?! Neće li Židovi reći: ‘Samo mi imamo skroz čisto i istinsko učenje!’?! A Grci će uzvratiti: ‘Ne, mi imamo jedino istinsko učenje kakvo je proisteklo iz usta Gospodinovih!’ Neće li i Rimljani tvrditi isto to, a isto tako i Armenijci?! Nadam se da se u suštini neće puno razlikovati jedni od drugih; ali u pojedinim slučajevima uz potpuno slobodnu ljudsku volju moglo bi doći i do ogromnih razlika!
[3] Ako bi se to sa određenom sigurnošću moglo očekivati, onda bi se po mome, naravno nemjerodavnom mišljenju, trebalo na određeni način pobriniti za to da na kraju od ovog divnog učenja ne nestane pravi kaos, iz kojega nitko dalje ne može imati nikakve koristi. Što bi bilo Tvoje mišljenje u svezi ovoga Gospodine?“
[4] ‘Prijatelju Moj dragi, moram ti reći kako je tvoja zabrinutost pomalo preuranjena, iako izbija iz tvog poprilično iskrenog i zabrinutog srca. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da učenje neće ostati onako čisto kako je sada, kada dolazi k vama kroz Moja usta, jednom kada se u kasnija vremena bude širilo među svim narodima.
[5] Ne dugo nakon našeg vremena, pojavit će se veliki broj zapisanih evanđelja, i svako od njih će tvrditi kako sadrži (ili ‘polagati pravo na’) čistu istinu, a svako od njih će se razlikovati od svih drugih koja tvrde (ili ‘polažu pravo na’) istu stvar. Da, dogodit će se nešto još neugodnije: Princ tame, koji svjedoči protiv Mene, će također biti tamo i činiti velike, iako jedino lažne, znake (Matej 24:24). Kako bi ugušio dobru pšenicu on će posijati zlo sjeme svakojake vrste korova u polje gdje sam Ja posadio najčišće sjeme (Matej 13:24-30).
[6] Ali ovo u sebi neće ni najmanje odvraćati od Mojeg istinitog i čistog učenja; jer riječ koju vam ovdje govorim će biti predana dalje i raspravljat će se među vama, i vi osobno više nećete koristiti potpuno iste riječi kao Ja, što onda više uopće neće biti potrebno, jer unutarnji duh će ipak ostati.
[7] Tkogod će vjerovati u Mene i biti kršten u Moje ime iz vode i iz duha će primiti Moj Duh i onda hodati u svjetlu čiste istine, vremeno i vječno. On će onda imati ovo učenje iznova u svoj njegovoj čistoći. Međutim, tko ne pronikne/prodre u takvu milost, neće ionako nikad dokučiti i razumjeti čisto svjetlo vječne istine Mojeg učenja, i neće biti od važnosti koju hranu će natrpati u svoj duhovni želudac.
[8] Vjeruj Mi: Ukoliko onaj koji posjeduje svaku riječ baš onako kako sam je Ja dao nije također primio duh sa kojim bi proniknuo u dubinu, gdje u Mojim riječima vlada svjetlo, sila i život, on će iz Mojih riječi izvući onoliko malo koristi/dobrobiti koliko i iz dugih Farizejskih molitvi.
[9] Ali tko u sebi ima duh Mojih riječi, nikako ne treba slovo. A tko ima duh ima također čisto učenje. Ali Ja ću ostati u duhu uz Moje kojih će uvijek biti mali broj, ali koji će biti istinski sljedbenici sve do kraja vremena ove zemlje (Matej 28:20). Na ovaj način će se, prijatelju Mathaele, sprovesti briga da se Moje učenje uvijek sačuva u svoj njegovoj čistoći.
5/121 [1] (Gospodin:) ‘Ono što je vanjskom čovjeku nužno znati i vjerovati je u svakom slučaju – kao što vidite – na Moju naredbu zabilježeno od strane dvojice pisara/bilježnika (Mateja i Ivana). Onaj koji će to prihvatiti i djelovati sa time u skladu će se probijati/napredovati ka primanju Mojeg Duha. A imajući to, ništa mu više ne treba.
[2] Ali ako nakon što je stekao znanje on ostane mlačan/ravnodušan i nevoljan djelovati shodno tome, on će uistinu imati slovo kako je zabilježeno od strane Moja dva zapisničara, i kao što je za vas i neke druge bilo zapisano od strane Rafaela; ali on nikad neće doseći duh koji počiva skriven duboko unutar slova. Ali u slučaju da on uz to što je od Mene čuo bude mlak i ne potrudi se u skladu s time potpuno aktivirati, u tom slučaju će doduše imati slovo kako ga Moja dva pisara zapisuju, i kao što ga je za tebe i još mnoge druge Rafael zapisao; ali u duh, koji unutar slova počiva i miruje, nikada neće prodrijeti.
[3] Nikome neće biti od koristi ako pun vjere samo uzvikne: ‘Gospodine, Gospodine!’, jer takvi sljedbenici će uvijek stajati preda Mnom kao bića koja Me ne poznaju i koja Ja ne prepoznajem.
[4] Reći ću vam za svu vječnost kao istinu od Boga: Sve dok čovjek ne postane potpuno aktivan u skladu sa Mojim učenjem, nego je umjesto toga samo slušatelj koji mu se s vremena na vrijeme divi i hvali ga, neće primiti Moga Duha, i cijelo Moje učenje mu je od male ili nikakve koristi. Jer kada je odbacio svoje tijelo i postao gola duša, on će znati o Meni i Mojem učenju toliko malo kao da nikad nije čuo ni jedan slog o njemu na Zemlji, što je poprilično prirodan fenomen.
5/122 [1] (Gospodin:) ‘Možete je od riječi do riječi za sva vremena zapisati mjedenim slovima, tako da se ne izgubi ni točkica, i tako je možete propovijedati i čitati svim narodima, i svi narodi bi iz sveg glasa uzvikivali: ‘Ah, vidi kakvo divno učenje koje je dostojno Božjih usta!’, ali i pored toga nitko se neće prihvatiti posla i biti potpuno aktivan po njenim principima i zahtjevima, – koristi li nekome tada to Moje tako čisto očuvano učenje? Ja vam kažem: Nikakve od toga koristi! Ili onaj koji je bolestan ima neke koristi od medikamenta koji ne uzima i ne koristi po uputi iskusnog ljekara?
[2] Ali netko tko, poznavajući samo mali dio Moga učenja, odmah djeluje u skladu sa njime, će očito izvući veću i vitalniju dobrobit iz njega od drugog koji se, dok priča o Meni i Mom učenju sa najvećim poštovanjem, nikad ne može odlučiti djelovati u skladu sa njime. Prethodni će djelovati u skladu sa ono malo što je čuo i tako oživjeti svoju dušu, i malo zrno sjemena će uskoro biti popraćeno obilnom žetvom iz živućeg duha, kojeg ni jedna sila zla neće biti u stanju uništiti. Međutim, potonji koji hvali i vjerno čuva Moje učenje će, moren duhovnom glađu, sebe također okupirati sa svakim drugim učenjem; no usprkos tome, on će umrijeti od duhovne gladi. Da li će Me njegova duša prepoznati u onostranom ako ovdje putem svojih akcija nije prihvatila istinski duh Mojih riječi u punini/potpunosti istine?
[3] Pretpostavimo da je sve što čovjek zna od Mog učenja bilo da on treba voljeti Boga iznad svega i svog bližnjega kao sebe samog (Matej 22:34-40), i da se u sebi najozbiljnije razmišljao: ‘Vidi, ovo je dobro učenje: zasigurno mora postojati Svemoguće Božanstvo Koje, sudeći prema svemu što je stvorilo, kao jako dobro i izuzetno mudro, postoji, živi i kreće se. Stoga nam priliči poštovati, cijeniti, slaviti i voljeti to izuzetno dobro, mudro i svemoguće Biće više nego išta drugo na svijetu. Moj bližnji je čovjek baš kao i ja i Stvoritelj ga je postavio na ovaj svijet sa istim pravima. On, stoga, ne smije biti omalovažavan, čak štoviše, razum mi govori da činim za njega ono što činim za sebe jer omalovažavajući njega ja također omalovažavam i sebe, jer i ja sam samo čovjek. Prepoznajem ovo kao najuzvišeniji životni princip, kojeg u međuvremenu namjeravam sa svom oštrinom/strogošću primjeniti na sebe.
[4] Ovo čovjek sprovede u akciju. Štoviše, on pokušava utjecati na one oko njega, dijelom kroz svoj vlastiti primjer a dijelom kroz ovo jednostavno i ne-pretenciozno pravilo, formirajući na taj način svoje domaćinstvo u dobar primjer istinskih i privrženih ljudskih bića. I što je, ukratko, rezultat ovog naj-pohvalnijeg pothvata? Ljudi žive u miru. Nitko se ne uzvisuje nad drugim. Razumni nastoji sa iskrenim strpljenjem i ljubavlju uzdignuti nerazumnog do svog vlastitog nivoa; on mu skreće pažnju na sva njemu poznata čudesa stvaranja i sretan je kada je bio u stanju osnažiti slabijeg.
[5] Pošto je sve ovo učinjeno aktivno, to biva apsorbirano u život duše. Pri tome duša očigledno postaje sve više i više aktivna i povećava svoju vitalnost.’
5/123 [1] Što je više aktivnosti u duši, to u njoj postaje sve svijetlije; jer vatra je osnovni/primarni element života duše. Što je ovaj element moćnije aktiviran/potstaknut na djelovanje, to više svjetla on širi u i iz sebe. Stoga, što je više životne vatre u duši, to ona razvija više životnog svjetla. Sa ovim unutarnjim životnim svjetlom duša onda počinje sve više i više prodirati (u) i razumjeti unutarnje tajne života.
[2] Ovaj dublji uvid i razumijevanje daju novu hrabrost duši tako da će ona obožavati i voljeti Boga još više, a ova ljubav je već prva iskra Božanskog Duha unutar duše. Ona raste i silno se povećava, i uskoro se duša potpuno sjedinjuje sa Božjim Duhom i onda je kroz Božji Duh vođena/uvedena u svu istinu i mudrost.
[3] Pretpostavimo da je čovjek postigao svu ovu mudrost na način kako sam vam propovijedao i demonstrirao neprestano već danima. Recite Mi, da li je to bilo zato što je taj čovjek primio sve riječi koje sam izgovorio precizno i nepromijenjene ni za točkicu? O ne! On nije naučio ništa drugo nego samo dvije zapovijedi ljubavi; a jedino precizno/potpuno, i savjesno, stvarno vršenje istih mu je dalo/donijelo sve drugo.
[4] Među vama ima nekih koji se, iako sam stvar objasnio izuzetno jasno, zapitkuju u svom umu: ‘Eh, kako duša može postići takvu razinu mudrosti poštujući ove dvije zapovijedi? A Ja vam govorim: ‘Zato što je duša od početka bila uređena na takav način!’
[5] Jer kako grožđe sazrijeva i postaje prepuno slatkoće i duha – s obzirom na to da je samo jednostavna, prirodna biljka? To je ostvareno pomoću sunčevog svjetla i topline. Kroz svjetlo i kroz toplinu prirodni duhovi u vinu postaju sve aktivniji i aktivniji. A Kako postaju sve više i više aktivni i na izvjestan način se sve neumornije međusobno trljaju i mobiliziraju, oni u sebi postaju i sve žešći i plemenitiji/svijetleći/bistriji. I to što neprestano postaju sve bistriji/blistaviji/jasniji i plemenitiji pridonosi povećanju njihove međusobne specifične inteligencije; što blistavija/jasnija postaje njihova inteligencija, to više se oni prepoznaju/shvaćaju/uviđaju kako pripadaju jednom te istom redu i, grabeći jedno drugo, počinju sebe uređivati/slagati/namještati i sjedinjavati. Jednom kada je to bilo potpuno ostvareno, grožđe je postalo zrelo i jestivo.
[6] Kad se sok onda sakupi i dobro pohrani u nekoj posudi, njegovi dobro uređeni prirodni duhovi tada više neće tolerirati nikakvo strano tijelo, koje u sebi sadrži prirodne duhove koji su uređeni skroz drugačije i koji bi ometali red koji su poprimili sređeni prirodni duhovi soka grožđa. Čim se nešto strano, što pripada drugom redu, nađe u moštu, on vrije/fermentira i kipi sve dok se strano (tijelo) iz njega ne odstrani ili dok se ono potpuno ne prikloni njegovom redu (= uređenju). Kad se to dogodilo, tek tada se budi duh unutarnjeg svjetla i topline iz dobrog reda svih prirodnih duhova čistog soka grožđa, i iz ranije još prilično nečistog mošta time je nastalo duhovno jako i čisto vino.
[7] Sve to je, prema tome, efekt sunca, to jest, njegovog svjetla i njegove topline. A ovo također važi i za čovjeka i njegovu dušu. Ako, udovoljavajući zakonu najvišeg Božanskog reda, čovjek može povećavajuće aktivirati svoju dušu, u svim njezinim sferama života će biti više svjetla i žive topline. Na taj način će duša bolje i jasnije prepoznati sebe i također Božansku silu koja nastavlja utjecati u nju u uvijek-povećavajućoj/rastućoj mjeri, intenzivirajući/jačajući život unutar nje.
[8] Prepoznajući ovu silu duša također prepoznaje Boga, iz Kojeg ta sila zrači. Nužno prepoznajući to, njezina ljubav prema Bogu nastavlja rasti i ova ljubav omogućava duši da sama od sebe izbaci sve što je strano iz svojeg povećavajuće/rastuće čišćeg i savršenijeg životnog reda i postane sve više i više jedno sa redom Božanskog Duha u njoj. Kako je ovo zasigurno ovako, unaprijed određen zaključak je da duša na taj način prožeta Božanskim Duhom sigurno mora rasti u snazi i sili i nepogrešivo postati istinsko dijete Najuzvišenijeg.
[9] Kada, konačno, takva duša napusti tijelo i, neminovno obdarena potpuno savršenom sviješću, pristigne u veliko onostrano, ona će bez greške smjesta prepoznati Boga, pošto se već ovdje u potpunosti sjedinila sa Njime i u sebi Ga upoznala sasvim jasno. To mora biti tako pošto je najčišća moguća svijest Duha Božjeg sada, tako reći, postala potpuno sjedinjena sa sviješću same duše.’
5/124 [1] (Gospodin:) ‘Ako je sve ovo tako i nikako nikad ne može biti drugačije, kako budalasta je, onda, vaša zabrinutost da sačuvate čistoću riječi koja vam je dana. Čovjek treba samo malo od nje, jedino malo goruščino sjeme. Jednom kada ga posadi u živo tlo svoga srca, marljivo ga i aktivno njeguje, ono će izrasti u stablo pod čijim granama se također gnijezde ptice nebeske (Matej 13:31, 32).
[2] Zar nisu Farizeji sačuvali knjigu Mojsijevu i Proroke u njihovoj čistoći do točkice? Što im to koristi? Oni su i dalje proždrljivi vukovi koji uokolo hodaju u ovčjoj koži i gledaju kako opustošiti miroljubive jagnjeće pašnjake.
[3] Ja vam govorim: Sve što je vanjsko, bez obzira kako čisto u sebi može biti, donosi smrt: jedino duh je živ i oživljava sve što prožima. Vi ćete, prema tome, Moje učenje kratko i jednostavno sročiti u ono što je, generalno govoreći, za čovječanstvo od suštinske važnosti. Tkogod će djelovati sukladno će, proporcionalno njegovoj aktivnosti, probuditi duh iz Boga u njemu. Tek On će oživjeti dušu u svjetlu i vatri sve istine, i duša će biti vođena/uvedena u svu istinu i mudrost iz Boga i jasno će, u i po sebi, doživjeti što sam vam ukazao i još neizrecivo više.
[4] Zamislite si sad da vam želim skroz analitički od najvećeg do najmanjeg otkriti sve o Mom stvaranju tako što bi na čudnovat način pozvao mnoge tisuće Mojih anđela i zapovijedio im da na njima mogući način sve zapišu brzinom munje! Kao prvo, trebali bi toliko bijelog pergamenta, da on ni blizu ne bi stao ni u cijeli solarni sistem; a drugo, da su svi ti pergamenti sitno ispisani, kažite mi, koliko biste trebali da do kraja pročitate sve te spise! Nadam se da ćete sad početi uviđati vašu bedastoću.
[5] Otputujte u Memphis, Thebes, Karnak i Alexandriu. Tamo ćete pronaći prilično autentične i dobre knjižnice. Ali Ja vam garantiram da ih nitko neće biti u stanju pročitati čak ni kroz 500 godina! A što bi koristilo čovjeku koji bi se podvrgao tom nevjerojatnom zadatku? On bi pročitano iz sata u sat, iz minute u minutu kompletno zaboravljao i iz njega ne bi stekao ništa za svoj život.
[6] Da li sada shvaćate/uviđate da vam u ovom Svojem učenju želim ukazati potpuno drugačiji put po kojem svatko može, ako to želi, postići svu nebesku mudrost u najkraćem mogućem vremenu?
[7] Taj put sam Ja, i istina i život (Ivan 14:6). Tko Me istinskom ljubavlju primi u svoju dušu, ali ne samo vjerom u skladu sa primljenom riječju, nego u potpunosti djelom, njemu ću neprestano dolaziti/doći u duhu i otkrivati ću mu Se i osvjetljavati ga kao što žarko izlazeće sunce obasjava ranije mračne predjele zemlje (Ivan 14:21).
[8] Jednim unutarnjim/dubokim duhovnim pogledom iz temelja će više upoznati/spoznati nego čitanjem deset puta sto tisuća godina, kad bi čovjeku bilo mogućno toliko dugo živjeti.
[9] Za ovih nekoliko dana, tijekom kojih sam bio među vama naučavajući i djelujući, čuli ste i vidjeli mnoge stvari pomoću čega je vaša duša bila probuđena, i vaša srca su sada prepuna ljubavi, vjere i punog povjerenja. Međutim, ako bi to ostavili na tome, vaše duše bi uistinu postigle jako malo a vaša spoznaja i znanje bi ostali na njihovom sadašnjem nivou.
[10] Od sada nadalje vi morate neovisno djelovati u skladu s Mojim učenjem, tako da vaše duše postanu življe i svjetlije; tek tada će Moj Duh boraviti u vašim dušama i voditi/uvesti vas u svu mudrost.
[11] U tome se sastoji nova škola istinskog života i jedino istinsko znanje o Bogu i sebi samom. I stoga se Moje učenje naziva Istinskim Evanđeljem pošto ono naučava ljude da hodaju jedinim (is)prav(n)im i istinitim putem do istinitog, vječnog života i jedine, istinite ljubavi i mudrosti iz Boga.
[12] Učenje doduše jeste malo i kad je zapisano u (jednu) knjigu, svatko tko zna čitati može ga pročitati za par sati. Ali sâmo to, koliko god marljivo čitanje nikome neće ništa koristiti, osim da se izvani upozna s Mojim učenjem, što se naravno mora dogoditi prije svega.
[13] Jer, ovaj čin je isto što i nužni prvi korak prilikom putovanja; jer, ako trebam putovati npr. odavde za Damask, ali nikad ne napravim prvi korak, podrazumjeva se da ne mogu napraviti ni drugi i još manje one što slijede koji bi me trebali odvesti u Damask. Ali učinim li čvrsto prvi korak pa potom i drugi, treći i četvrti, to mi ništa ne koristi ako nakon toga stanem i ako mi se učini previše naporno nastaviti koračati sve dok ne stignem do Damaska.
[14] Sada sam vam jasno ukazao što trebate činiti da bi uistinu stekli vječni život i svu njegovu pravednost (Matej 6:33). Djelujte sukladno, i Moje obećanje vama će se ispuniti, jer od svega što sam vam ranije otkrio, ovo što sam vam sada rekao i otkrio zaista je najveće i za vaš život najbitnije.
[15] Sad sam vam eto pokazao i otkrio tolika čuda Mog stvaranja, i pritom ste od Mene dosta naučili; ali sad znate samo ono što ste čuli i vidjeli. No ne znate ništa više od toga. Pa ipak, sadašnjim otkrovenjem detaljno i opipljivo jasno sam vam pokazao što vi, a tako i svi drugi, imate za činiti kako bi dospjeli do neogranočene spoznaje svih čuda beskrajno velikog stvaranja Božijeg, koje onda više neće izblijediti/oslabiti, nego vječno o(p)stati.
***
S/u-poznaj sebe!
5/125 [1] Gospod: ‘Učinite sve napore da sebe preispitate/istražite/pregledate, da li ste nešto izostavili/zaboravili/ne opazili, da na kraju ne morate reći, ‘Pogledaj, ja sam punih deset do dvadeset godina činio sve što je Božansko učenje diktiralo, a i dalje sam na jednoj te istoj točci (ili ‘a nisam se maknuo sa iste točke’), i ne iskušavam/doživljavam ništa od (neke) posebne prosvjetljenosti u meni, a od tako zvanog vječnog života ja percipiram jako malo.’ Što tu nedostaje?
[2] Zato vam Ja kažem: Pažljivo se(be) preispitajte/pregledajte/istražite, ako su neke snažne svjetovne misli o koristi/prednosti/dobitku (advantage) zahvatile vaše srce, poput privremene oholosti/bahatosti, određene pre-uveličane ekonomičnosti/štedljivosti – najmlađe sestre pohlepe – preambicioznosti, kritiziranja drugih (u smislu, ‘osjećaja da imate pravo suditi druge’), žudnje da ste (uvijek) u pravu, tjelesne požude, i mnogih drugih takvih stvari koje će vaše srce i dušu držati zarobljenima. Sve dok je ovo slučaj sa jednim ili drugim (čovjekom), on neće postići obećanje; što znači, potpuno ispunjenje u onoj mjeri koliko se to njega tiče (= na njemu se to obećanje neće ispuniti).
[3] Promatrajte mošt i čisto vino, puno duhova, u bačvi ili koži. Sve dok mošt sadrži grube i strane sastavnice, on će fermentirati i neće postići čistoću/jasnoću. Ali jednom kada su one sasvim otklonjene, onda će on postati sve mirniji i mirniji u bačvi; mošt se bistri i postaje čisto, sjajno vino.
[4] Postoje mnogi kojima treba jako malo da bi potpuno osvojili Kraljevstvo Božje (= došli u posjed Kraljevstva Božjeg) u njihovim dušama. Ipak, oni ga neće osvojiti, pošto sebe ne preispituju/istražuju/pregledavaju dovoljno često, i ne obraćaju nikakvu pažnju da li je nešto zemaljsko priljubljeno uz njihove duše. Ako bi sebe preispitali/istražili/pregledali pažljivije, oni bi uskoro pronašli/otkrili da su i dalje jako osjetljivi, i da je (njihova) duša i dalje pogođena/uvrijeđena sa svakom sitnicom.
[5] Netko bi mogao reći: ‘Da, ali zar ljudsko biće ne bi trebalo imati nikakav osjećaj časti?’ ‘O, da’, Moj je odgovor, ‘ljudsko biće može imati osjećaj časti, ali on mora biti najplemenitije vrste.’ Kada te duhovno slabo biće uvrijedilo, nemoj zamjerati (= nemoj mu zamjeriti/uzeti za zlo), već idi k njemu i reci: ‘Prijatelju, ne možeš me uvrijediti, pošto ja volim tebe i sva ljudska bića. Ja blagoslivljam one koji me proklinju, i one koji mi čine zlo, i sa svom silom koja mi je na raspolaganju ja ću činiti samo dobro. Međutim, nije ispravno da jedno ljudsko biće povrijedi/vrijeđa drugo. Prema tome, prestani sa time zbog svog vlastitog spasenja. Ti bi sa svojom neprestano rastućom strasti mogao povrijediti nekoga tko bi se mogao jako uvrijediti, a takva osoba bi ti zasigurno mogla uzrokovati jako neugodne neprilike.’
[6] Kada pričate sa nekime tko vas je uvrijedio bez i najmanjeg komadića bijesa u vašem srcu, onda ste u potpunosti opravdali plemeniti i Božanski osjećaj časti u vašem srcu. Ali sve dok vi i dalje osjećate i najmanju mrvicu bijesa u vama, i postajete ogorčeni/ljuti te neprijateljski (raspoloženi) prema toj osobi, onda je to posljedica neke još male količine skrivene oholosti unutar vaše duše. To je više nego dovoljno da spriječi sjedinjenje vaše duše sa Mojim Svjetlosnim Duhom.
[7] Ili, ako ste bili više puta upitani od strane nekog prosjaka za priličnu količinu milostinje, a vi imate dovoljno i sa lakoćom bi mogli dati i tisuću puta više nego što već jeste. Međutim, njegova određena drskost u vama proizvede određenu gorčinu, te mu vi zbog toga pokažete vrata ukazujući mu da vam se ne obraća tako često, te da ne misli kako će uvijek dobijati milostinju.
[8] Gledajte, to je za ovosvjetskog čovjeka sasvim razuman savjet, i prosjak zaslužuje mali prigovor/ukor. Ali tko god se sa siromahom suoči na takav način, on još poprilično dugo vrijeme neće biti zreo za Moje kraljevstvo. Jer Ja puštam da Moje sunce sja i nad dobrim i nad zlim ljudskim bićima za dobrobit stvaranja.
[9] Ista zraka sunca što daje slavu/veličanstvenost zlatom optočenim kraljevskim palačama, te pročišćava, dozrijeva u vinu najizvrsniji od svih sokova, također sjaji i nad baricama ili pak fekalnim odvodima, te se ne uznemirava kad žabe krekeću ili pak cvrčci cvrče. Takva rezerviranost u sebi sadrži nešto od štedljivosti (frugal), a štedljivost (frugality = čuvanje novca) i preekonomična štedljivost (too economical thriftiness) nisu previše udaljene od pohlepe te zamračuju sokove života. I sve dok je slučaj trajno ovakav, duša neće postati čisto i potpuno duhovno vino života.
[10] Tko god bogato daje (= tko je darežljiv), i u tome pronalazi istinski veliku radost, takav čovjek je već sposoban, s obzirom na ovu određenu točku, ući u Moje Kraljevstvo, sve dok u njegovoj duši nema nekih drugih sličnih grešaka/mana. On ne smije biti uvrijeđen kada gleda u siromaha, čak i ako mu je nekoliko puta ranije dao milostinju.
[11] Zbog toga vam Ja kažem: ‘Uvijek se(be) vjerno preispitajte/istražite/pregledajte, i uzdignite se na životnu poziciju sa koje možete jasno i lako percipirati životnost i svjetlo u vama, da bi potvrdili kako ste bili oslobođeni od sveg zemaljskog otpada.’