Veliki nebeski čovjek i uloga naše Zemlje u njemu

5/113 [1] Dakle, u cijelom tom prostranstvu postoji, kako smo se mogli uvjeriti iz Gospodinovih riječi, nebrojeno mnogo nebeskih planetarnih školjki koje u sebi nose eone puta eone sunaca i sunčevih svemira (sa pratećim planetama, mjesecima i kometama), i sva ta sunca i sve te planete su, reći će Gospodin, ’zasigurno nastanjene sa neizbrojivim brojem ljudskih bića. Ovi su ili još u svom fizičkom tijelu ili su već čisto/u potpunosti duhovni te su, na svoj vlastiti način, obično obdareni sa vrlo oštroumnim razumom i intelektom suptilnog proračunavanja (= suptilne prosudbe), i često ostvaruju pronicljivost koja bi vas posramila.

[2] Ponekad ta ljudska bića imaju snu-nalik obavijesti da se negdje tamo (u beskrajnom svemiru) nalaze djeca najuzvišenijeg, vječnog Duha, i oni prilično često potajno žele postati Moja djeca bez obzira na cijenu, no u većini slučajeva to nikako nije moguće, jer (u Velikom Nebeskom Čovjeku) sve mora ostati i postojati u svom vlastitom redu baš kao što je slučaj sa (prirodnim) čovjekom; različiti dijelovi i organi u zglobu njegova koljena ne mogu biti transformirani u dragocjene oči njegove glave, niti prsti njegovih stopala u uši. Svi dijelovi tijela moraju ostati ono što jesu; i bez obzira koliko bi jako ruke možda željele vidjeti, to im neće pomoći, – one zdrave i sretne ostaju slijepe ruke koje, ipak, dobijaju više nego dovoljno svjetla kroz dragocjene tjelesne oči.

[3] Za Zemlju, stoga, nema potrebe da bude sunce da bi osvjetlila svoje inače tamno tlo, jer ona prima dovoljno svjetla od svoga sunca. Svi dijelovi čovjekova tijela, uključujući i oči i srce, moraju na svoj vlastiti način biti hranjeni putem/kroz hranu koju on jede. No jedino najčišće supstance, naime, one koje su najbližem srodstvu sa svjetlom, su odabrane kao hrana za oči. Duševne substance koje su u najsrodnijem odnosu sa ljubavlju i životom se asimiliraju sa životnim supstancama srca, dok sve nečistije/grublje supstance pripadaju različitim sastavnim dijelovima tijela. Vodilo bi do najozbiljnijih posljedica za oko ako bi u njega ušle sastavnice/supstance koje su jedino prikladne za hranjenje kostiju.

[4] Stoga, ako bi Ja prihvatio/priznao/primio/propustio ljudska bića iz drugih svjetova kao djecu Moga vlastitog srca, to bi nepovoljno utjecalo na veliki univerzalni red (cijelog) stvaranja. Da, ponekad (ili ‘s vremena na vrijeme’) je moguće primiti nekoga; no za to učiniti se potražuju velika pročišćavanja i snažne/žestoke pripreme zajedno sa predostrožnim mjerama. Oni koji će najvjerojatnije postati primatelji takve milosti su ili duše sa našeg sunca ili prvobitni arhanđeli, čija dužnost je da vladaju nad cijelim nebeskim planetarnim školjkama i da ih, pod sudom, vode i održavaju u najboljem redu. Ali bez obzira koliko su oni užasno veliki po svakom pitanju, oni se ovdje (na ovoj Zemlji), moraju zadovoljiti da budu maleni, baš kao i Ja, i sebe poniziti/ponižavati u svim stvarima,

[5] Duše koje žele postići sinovstvo Božje mogu također biti premještene na našu Zemlju iz centralnog sunca našeg sistema koje također uključuje naše sunce, baš kao i sa centralnog sunca naše super galaksije i onog naše super-super galaksije. Ali duše mogu doći ovdje (još) jedino sa super-super galaksije koja uključuje našu Zemlju, – ne tako lako duše sa univerzalnog praiskonskog centralnog sunca, jer duše njegovih iz nužnosti džinovskih ljudi imaju previše duševne supstance da bi ih sadržalo (ili ’da mogu biti sadržani u’) malo tijelo jednog zemaljskog čovjeka.

[6] U nekim predjelima tog ogromnog solarnog svijeta, postoje ljudska bića koja su toliko velika da je samo njihova glava bar tisuću puta veća nego cijela ova Zemlja. Međutim, najslabiji među Mojom djecom je, ipak, po vrlini Moga Duha u njegovom srcu i njegovoj duši, beskrajno moćniji nego mirijade tih ogromnih ljudi sa praiskonskog centralnog sunca.

[7] Prema tome, imajte (neprestano) na umu što znači biti dijete Najuzvišenijeg Boga, i koji ogroman, ne-osuđen i ne-povrediv/prekršiv test slobodne volje je potreban da bi se duša mogla ujediniti sa Mojim Duhom u vama, – (što je) jedini način na koji vi možete postati Moja djeca!!’

5/114 [1] Sada ste vi bez ikakve sumnje opravdani zapitati, znajući naravno da u beskrajnim nebeskim prostorima postoje ne-izbrojni i veličanstveni svjetlosni svjetovi, od kojih je svaki daleko više prikladan da odgaja/hrani/nosi Božju djecu te da ih jako dobro osigurava, zašto su od svih mjesta baš ova mala zemlja i njezini mali ljudi zadobili takvu milost i čast? Zasigurno bi ljudi veličine ovog svijeta kakvi žive na praiskonskom centralnom suncu bili dostojanstveniji/veličanstveniji kao Božja djeca nego crvi ove male zemlje. – Naravno, gledano s izvanjske strane (= prirodnim očima), to bi izgledalo ispravno, ali s obzirom na prave okolnosti životnih stvari (= gledano duhovnim očima) to bi čak bilo nemoguće.

[2] U blizini centra srca ljudskog organizma je smješten/lociran vitalni živac, sićušna grudica/loptica (clot) koja oživljava cijeli fizički organizam. Dijelovi ove sićušne kardialne živčane loptice su tako uređeni da privlače vitalni eter iz krvi i iz udahnutog zraka. Na taj način oni, najprije, ostaju izuzetno živi i aktivni i, drugo, pružaju/dodjeljuju tu vitalnost/živost cijelom organizmu, oživljavajući tako na odgovarajući način cijelo tijelo.

[3] Ako bi vam Ja odrezao stopalo ili ruku, vi bi nastavili živjeti, kao što možete vidjeti na primjeru ratnih veterana koji su u borbi izgubili ruke, noge, uši ili noseve, i koji su i dalje živi, iako jedino kao bogalji. No i najmanja ozljeda na srcu, gdje je sićušni vitalni živac smješten/lociran, rezultira u trenutnoj fizičkoj smrti.

[4] Što vrijedi za uređenje unutar ljudskog tijela i onog u toplokrvnih životinja vrijedi također i za uređenje unutar ogromnih svemirskih prostora. Skupno gledano, bezbrojne nebeske planetarne školjke predstavljaju džinovskog, po vašim standardima, beskrajno velikog, čovjeka. Unutar tog čovjeka, naša vlastita nebeska planetarna školjka (shell globe) predstavlja srce, a baš ova Zemlja predstavlja izuzetno sićušni vitalni živac cijelog Velikog Nebeskog Čovjeka, koji je smješten ne u centru srca, već nešto više na lijevoj strani.

[5] Postoji, da budete sigurni, u centru srca također i jako veliki živčani pleksus; međutim, ovaj ne sadržava glavni centar života već je on jedino skladište gdje se vitalna hrana iz krvi i iz zraka sakuplja i posprema/čuva. Jedino od tamo (= iz tog nervnog pleksusa u srcu) ju (= tu vitalnu hranu iz krvi) vitalni živac uzima, oplođavajući ju ili ju, radije, blagoslivljajući tako da je ona sada životo-dajna supstanca, što će reći, za sadašnji prirodni životni vijek duše. Da nema ovog živca, duša ne bi imala nikakvu vezu sa fizičkim organizmom.

[6] Prema tome, ovaj upitni vitalni živac, koji je smješten negdje na lijevoj strani srca, je jako neatraktivna/nesimpatična, sićušna bradavica (’wart’ = neprirodna ružna izraslina), slična sićušnim senzorskim bradavicama na svakoj od nižih kuglica nožnih prstiju. Prekivene samo sa vanjskom kozicom, te senzorske bradavice su glavni senzorski provodnici stopala, – ali tko na njih obraća pažnju ili tko zna da je to ono što oni jesu?

[7] Nekome tko je toliko nesretan da izgubi svoje male prste na nogama bi kasnije bilo jako teško hodati, – puno teže nego da je izgubio palčeve. Tko se, onda, može ustati i pitati: ’Ali zašto Ti, O Gospodine, obično obdariš najmanje stvari u Svom beskonačnom stvaranju sa najvećom efikasnošću/učinkovitošću?

[8] Ovdje vam Ja uzvraćam sa pitanjem te kažem: ’Zašto je kod vas ljudi temeljni kamen kuće, naposlijetku, često više od tisuću puta manji nego cijela kuća, čiji je glavni oslonac u stvari dobro postavljeni kamen temeljac? Zašto ima toliko puno laži, a realno samo jedna temeljna istina iz kraljevstva istine? Zašto je hrast tako veliko stablo ali je klica/sjeme u njegovu plodu, koja/e u sebi sadrži bezbrojno mnogo hrastova ogromne veličine, malena/o poput najmanjeg zrnca pijeska?

[9] Moja draga djeco a sada i prijatelji, u beskrajnim prostorima stvaranja postoji još mnogo stvari za koje bi, da poznajete sve u stvaranju, kada je riječ o njihovoj svrsi i prirodi mislili kako su prilično čudne. Ako bi vam Ja pokušao skrenuti pažnju na neke od tih čudnovatih stvari vi to za sada ne bi mogli shvatiti.

[10] Ali kada ću se, u danima koji dolaze, Ja uzdignuti i poslati vam Svoga Duha, taj Duh će vas voditi/uvesti u svu istinu, i više nećete morati pitati: ’Gospodine, zašto je ovo a zašto ono?’ Povez će biti skinut sa vaših očiju, i ono u što sada nejasno sumnjate će vam se ukazati na najsjajnijem svjetlu. Stoga, budite za sada zadovoljni sa onime što ste čuli. To je samo sjeme posađeno u vaša srca, i jedino kada sunce Moga Duha zazori u vama ćete ubrati njegov zreo plod.’