Bertha Dudde, br. 8639, 8 Listopad 1963

SLOBODNA VOLJA… RASPOZNAVANJE DOBRA I ZLA… LJUBAVNA ISKRA…

Cijelo zemaljsko postojanje kao čovjek ima samo jednu svrhu, da još nesavršeno duhovno, koje se kao duša nalazi u jednoj tjelesnoj čahuri, dovede do konačnog savršenstva. I zato treba cijeli životni put biti usmjeren tako da odgovara načelu Božanskog reda: čovjek uvijek treba jedino misliti i htjeti dobro, on uvijek treba vršiti samo dobra djela, odnosno, svo razmišljanje, htijenje i djelovanje treba biti nošeno od Ljubavi. Jer čovjek, budući da ima slobodnu volju, ovu može upotrebljavati u bilo kojem smjeru. On može voditi dobar, kao i loš način života, i on na nijedan način neće moći biti prisiljen. Svaki čovjek također u sebi ima osjećaj za dobro i zlo, budući on u sebi ima tihog Opominjača… glas savjesti… i budući da on na sebi osjeća učinak dobrih i loših postupaka, blagotvoran ili mučan… I zato to također znači: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, njemu čini isto što tebe usrećuje, i ne naškodi mu, jer ni ti sam ne želiš biti povrijeđen (Matej 7:12; Rimljanima 13:8-10). Svaki čovjek zna razlikovati dobro i zlo, ako je on samo iskren prema sebi samome. Ali, ako on ima zlu volju, onda on također pokušava izokrenuti Zakon reda, onda on sam ne priznaje  (poriče) osjećaj za dobro i zlo… Ipak, on onda laže jedino sam sebe, i on pred samim sobom nikada neće moći podržati ovu tvrdnju. Čim čovjeku nedostaje bilo kakav osjećaj odgovornosti, njegov cijeli životni put je samo laž naspram sebe samoga… on ne želi biti dobar, budući je on još čvrsto okovan Božjim protivnikom, on međutim i sam zna da je zao, čak i ako on to ne želi priznati bližnjemu, te pada u sve dublje grijehe… Čovjek, kojemu bi nedostajao svjesni osjećaj za dobro i zlo, ne bi se jednom mogao smatrati odgovornim za način svog zemaljskog života… No, kako on vodi svoj način života, uvijek je jedino njegova slobodna volja, i za to on sam mora odgovarati. Ako je njemu samome nanesena nepravda, on će se i pobuniti protiv nje. No, protivnik može njegove osjećaje tako otupiti, da je on naposljetku još samo slijepo oruđe za njega, kojeg, potpuno bezvoljnog (mlakog), on koristi za sve zle postupke, i on onda već postaje vrag, iako još uvijek hoda Zemljom… Ali njegova duša je potpuno savladana od neprijatelja, od onoga koji sve duše pokušava gurnuti u propast. Da takvim dušama ne može biti dodijeljena nikakva druga sudbina osim obnovljenog prognanstva u krutu materiju, bit će onda i razumljivo vama ljudima, koji se trudite živjeti u Božanskom redu. Svaki čovjek može postići savršenstvo na Zemlji, no njegova volja je jedina odlučujuća, da li on u slabosti volje traži potporu, i moli za osnaženje, da li on u sebi ima žudnju živjeti ispravno i pravedno… Onda će njemu biti dodijeljena sva zamisliva pomoć. A ova žudnja bi mogla biti u svakom čovjeku, jer Bog ne izostavlja nikoga, kojemu On {ne} ponudi Svoje milosti (jer Bog ne izostavlja nikome ponuditi svoje milosti), koje međutim, također moraju biti dobrovoljno prihvaćene i cijenjene… A to određuje sam čovjek… No, pogrešno je mišljenje da bi neki čovjek bio potpuno nesposoban postići svoj cilj na Zemlji, budući je on „neuobičajeno“ opterećen slabostima i predispozicijama (sklonostima)… U skladu s tim je i opskrba milošću, pa će također posebno opterećeni ljudi doći u životne situacije u kojima oni mogu promisliti, te sebe predati njihovom Bogu i Stvoritelju… Da oni to ne čine, opet leži na slobodnoj volji, da oni to međutim mogu, ne može se poreći, inače bi se Bog morao odreći pravednosti, mudrosti i Ljubavi, no On se bori za svaku dušu, kako bi ju osvojio za Sebe, i otuda uistinu ne ostavlja neiskušanim ni jedno sredstvo da im pomogne. No ako čovjekova duša sluša protivnika, a zatvara svoje uši Onome, Koji ju uistinu ljubi, onda je ona također povučena nadolje od protivnika, i ona se ne brani, nego mu je u svemu poslušna, a to također znači da je ona njemu u potpunosti potpala, i njena će pripadnost ostati za beskrajno dugo vremena. Jer, čovjek ne smije zaboraviti jedno, da je svakom čovjeku na početku utjelovljenja na Zemlji pridružena Božanska Ljubav-na iskra, da ona samo treba biti zapaljena, i opasnost strmoglavljivanja u dubinu je time otklonjena… Svaki čovjek može biti Ljubav-no aktivan, no da li je on voljan ljubiti, na njemu je, ali to odlučuje uspjeh zemaljskog života i njegovu daljnju sudbinu, koja može biti sreća i blaženstvo u kraljevstvu svjetla, ili također iznova progonstvo u tvrdu materiju, jer drugačije ne može biti postignut Konačni Cilj, kojeg je Sam Bog na početku postavio.

AMEN