Bertha Dudde, br. 8459, 5 Travanj 1963
OBJAŠNJENJE PRA-DUHA I PADA…
Sva Moja briga (u smislu pažnje) je usmjerena vama koji Mi želite služiti u zadnjem vremenu pred kraj. Jer vi trebate korigirati još puno zablude koju vam otkrivam, time vam u ruke stavljajući sredstvo za borbu protiv nje, što nikako ne bi (-ste) mogli bez Moje Riječi iz visine.
Znam gdje je mišljenje ljudi još zbunjeno/zapleteno, znam gdje su se u njima očvrsnula shvaćanja kojih se ne žele rado riješiti, a koja ne odgovaraju Istini. Ali svima želim dati svjetlo, (i) onima koji su od Mene primili nalog za širenje Istine, želim prosvjetliti razmišljanje/misli.
Uvijek vam mogu dati samo jedno te isto objašnjenje kako ste vi od Mene nekoć isijana (= poput zračenja) bića, koja nisu ispunila smisao svog postojanja, jer su Mi se suprotstavila. To što sam Ja isijao kao silu/snagu su bila Ja-svjesna bića (bića svjesna sama sebe) sposobna za razmišljanje, opasana slobodnom voljom …. dakle ne mrtvi proizvodi, već bića koja su u sebi imala život, jer Moja sila/snaga koja je bila njihova pra-supstanca, jeste i ostaje nešto živo što ‘forsira’ (na) aktivnost.
Dakle, toj sili sam dao formu stvorenja/bića, što treba shvatiti duhovno, jer međusobno su se mogli gledati/vidjeti kao predivna bića u blistavom svjetlu. Svako isijano biće je bilo biće za sebe …. kao nezavisno (napolje) postavljeno i sva su bila neprestano prožimana silom Moje ljubavi.
Bile su to slike i prilike Mene Sâmoga, bile su to minijature Mojeg Vlastitog Bića, koja su samostalno mogla djelovati u sili/snazi/moći i svjetlu i koja su se nalazila u najvišoj savršenosti, pošto je iz Mene moglo proizaći samo savršeno. I ta su bića od Mene otpala, putem svoje slobodne volje su se obrnula u suprotno, izgubivši svoju savršenost, postajući falična i bijedna, jer su odbi(ja)li Božansko svijetlo ljubavi koje ih je prožimalo, i posljedično su se lišila Božanskoga. Ali su (ta) bića nastavila postojati, jedino što su napustila ljubav, i to je bilo mogućno jer im je kao dokaz njihovog Božanskog porijekla bila svojstvena slobodna volja, koja se mogla razvijati u bilo kojem smjeru i koja se ispoljila u Bogu nasuprotnom smjeru.
Biće/stvorenje je samo odbilo Božju ljubavnu silu, dakle Moju neprestanu radijaciju ljubavi, i to je značilo njegov pad u najdublji ponor, jer je postalo nesposobno za aktivnost i u svojoj supstanci se stvrdnulo. Dakle ono stvorenje, jednom od Mene stvoreno u svom savršenstvu, se samovoljno udaljilo od Mene i sve više je težilo u dubinu/ponor. To otpadanje/odmetanje duhova od Mene vam je uvijek iznova bilo objašnjeno, i znate u čemu se sastojalo otpadanje/odmetanje od Mene: u tome da je Moja ljubav bila odbijena. Time se stvorenje učinilo nesposobnim za djelatnost/aktivnost.
Ali kako je stvorenje/biće sâmo po sebi, bilo od Mene isijana sila koja nije mogla biti ne-aktivna, ta je sila (onda) morala djelovati na drugi način, i to je bilo omogućeno tako što je ta sila bila preoblikovana u stvaranje …. time djelujući prema/po/onako kako odgovara Mojoj volji. Dakle pâlo stvorenje je obavljalo jednu uslužnu djelatnost u drugačijem uobličenju pod zakonom obaveze …. koje svezano/fiksirano prolazi kroz djela stvaranja s ciljem polaganog uspona ka gore, to je (dakle) pâlo duhovno stvorenje, koje je jednom izašlo iz Mene… to je to stvorenje, koje sam stvorio u vrhunskom savršenstvu, koje sam kao samostalno postavio iz(van) Mene kao Moju sliku i priliku, i koje se sada jednim mučnim putem povratka opet treba pretvoriti u ono što je u pra-početku i bilo …. jasnije objašnjenje vam ne može biti dano kada zapitate gdje je ‘ostao’ duh kada je biće palo.
O kojem duhu govorite? …. Ja sam stvorio duhovna bića, i ona su otpala od Mene. Dakle duša nije ‘duša jednog duha’, već je sâma duša taj nekoć-pâli pra-duh, koji se zbog posljednjeg usavršavanja utjelovio u čovjeku… i utjelovi li se (jedan) ne-pâli duh u jednom čovjeku, onda je njegova duša baš taj pra-duh, ali ne samo njegov dio.
Da sad svjetlosna bića koja su se prilikom svog ispita skroz sjedinila (dosl. ‘ušla u’) sa Mojom voljom neprestano brinu/paze sve pale duhove tokom čitavog povratnog procesa, to će vam uvijek iznova bi(va)ti objašnjavano, jer ta bića svjetla nalaze svoje blaženstvo u tome što pridonose konačnom povratku pâloga, i njihova prevelika ljubav pazi/brine za sva stvorenja i stara se za uvijek nove ‘omotače’ koji pâlome omogućavaju uspon.
Jer ljubav će uvijek biti aktivna u Mojoj volji i time uvijek priticati nesavršenome, kako bi se svjesno okrenulo/promijenilo/preobratilo tokom zemaljskog života i ponovo postalo onim što je bilo i od iskona. I taj preokret dakle i postiže samo ljubav, koju stvorenje kao čovjek sada mora sâmo upaliti , kako bi ponovo pronašlo uniju/jedinstvo sa Mnom, koja ga čini blaženim stvorenjem zauvijek.
AMEN
