Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

8334 (Tko je bio “ABEDAM”…(Božje Domaćinstvo – Rasprava)…)

Bertha Dudde, br. 8334, 21 Studeni 1962

TKO JE BIO „ABEDAM“… (BOŽJE DOMAĆINSTVO – RASPRAVA)

Ovo je problem kojeg je teško učiniti razumljivim za vas, jer se radi o događajima koji su se dogodili na Zemlji u vremenu u kojem je postojala veza ljudi na Zemlji sa Mnom još mnogo veća nego u sadašnjem vremenu, jer su, zbog poduke ljudi, među njima boravili mnogi svjetlosni i ljubavni duhovi, dijelom također utjelovljeni kao ljudska bića, a dijelom su silazili direktno iz visine, doduše u duhovnom odijelu, ali ljudima vidljivi također i kao tjelesno postojeći… koji su se međutim zadržavali na Zemlji uvijek samo za kratko vrijeme da bi osnažili ljude i u njima razbuktali Ljubav za Mene, njihovog Boga i Oca od vječnosti… Sva ova svjetlosna bića su bila prosvijetljena snagom Moje Ljubavi; stoga su imala svjetla i snage u izobilju, te su također sukladno zračili na bližnje, tako da su ih oni prepoznavali kao nešto nadnaravno i bili su blagoslovljeni što mogu boraviti u njihovoj blizini. Duhovno stanje ljudi u to vrijeme je međutim bilo jednako tako podvojeno (proturječno) kao i sada, jer ih je teret prvobitnog grijeha još držao na tlu, tako da su uvijek iznova podlijegali nižim nagonima, a isto tako su tijekom njihovog zemaljskog života trebali sazrijeti do te mjere, da nakon svoje smrti ne pristignu u kraljevstvo nižih duhova, nego da mogu biti primljeni u predvorje pakla… da oni tako za vrijeme zemaljskog života vode jedan bogobojažljiv način života i da im za to također bude pružena pomoć u svakom pogledu. Ja sam stoga, uvijek iznova slao svjetlosna bića… odnosno nepale prvobitne duhove… među ljude, da ih podučavaju i da im skrenu pozornost na Moju volju. A oni koji su onda ispunjavali Moju volju, također su budili u sebi Ljubav za njihovog Boga i Stvoritelja i Ljubav je također privlačila Mene kao vječnu Ljubav. Međutim, Ja Sam, kao „Ljubav“, nisam bio Biće zamislivo ljudima, ali su Me mogli čuti; Moja Riječ je odjekivala u onima koji su u sebi probudili Ljubav, a tako su Me ponekad mogli čuti i praoci, kada je bilo potrebno da im budu priopćeni savjeti o njihovom vođenju života. A onda su se također na Zemlju spuštala svjetlosna bića, koja su uzimala ljudski oblik, i kroz koje Sam Se Ja, kao Otac… kao vječna Ljubav… mogao Osobno izraziti… Dakle, ova Moja prisutnost na Zemlji nije bila „postanak čovjekom“, nije bila „utjelovljenje Mog Izvornog Bića u jednom čovjeku”… nego je bila i uvijek će ostati samo jedan čisto duhovni proces, u kojem vječna Ljubav… „Roditelj“ svih stvorenih bića… ljudima otkriva Sebe u jednom duhovnom obliku privremeno vidljivom ljudima, odnosno, u kojem su mogli čuti Njegovu Riječ, ili također: u kojem su ova svjetlosna bića dopustila Ljubavi u sebi govoriti… u kojem Riječ, koja ima svoje ishodište u Meni, putem duhovnih bića ispunjenih Ljubavlju, Sebe čujno izražava ljudima…  „Otac“ je tako govorio ljudima, kao što također sada iz Mene zrači struja Ljubavne snage, koju primaju i prosljeđuju najviša svjetlosna bića… samo što su ova svjetlosna bića silazila na Zemlju i kroz svoju volju i svoju snagu sebe činila vidljivima ljudima, budući da je njima bilo moguće sve kao i Meni, jer su stajali u Mojoj volji i bili uvijek jedino izvršitelji Moje volje. A ova bića nisu ostajala vidljiva ljudima… dok je Isus, u Kojem Sam Se Ja utjelovio kao čovjek, bio vidljiv svima na Zemlji, a to je i ostao sve do Svoje smrti, a također i nakon Njegove smrti jest i ostaje Biće Koje je za sva Moja stvorenja postalo vidljivi Bog.  Ovaj čin „postajanja Boga čovjekom“ u Isusu jest i ostaje jedinstven, iako Sam  prethodno Ja Sam kao vječna Ljubav bio često prisutan ljudima, ali budući da je čovječanstvo još stajalo pod teretom prvobitnog grijeha, Ja Se nisam mogao utjeloviti u nikakvom obliku, nego Sam izabirao za Sebe neku formu po Mojoj volji, koja je međutim uvijek mogla biti samo duhovna haljina jednog od najviših svjetlosnih bića… dok je čovjek Isus došao na svijet bez prvobitnog grijeha, i kroz Ljubav i patnju u potpunosti produhovio Svoje ljudsko tijelo, i stoga je mogao postati prebivalište za Mene, na način da se može govoriti o „utjelovljenju“, o očitovanju Mog Duha Ljubavi u Isusu… o „postanku Boga čovjekom“. Otac je rado govorio iz onih visokih bića koja su silazila prvim ljudima, jer su ova bića uvijek predstavljala jedino Moju Riječ, koju su primala izravno od Mene putem zračenja Ljubavi i stoga je iz njih govorio Otac, kako još i danas Ja Osobno govorim putem od Mene odabranog alata, čiji prvobitni grijeh je otklonjen kroz Isusovo djelo Otkupljenja… kojeg međutim ne treba smatrati Bogom, Samim Ocem… Shvatite to, da Sam Ja Osobno Riječ… i da Riječ također uvijek svjedoči o Ocu, ali da će omotač putem kojeg odzvanja Riječ, uvijek biti jedino „posrednik“ od Oca prema Njegovom djetetu… dok je međutim čovjek Isus, kroz Njegovo djelo Otkupljenja i kao najčišći prvobitni duh, mogao prihvatiti Mene u svoj punini, jer sada su Me također trebali moći vidjeti „otkupljeni“ ljudi… dok je prethodno, za još neiskupljena stvorenja bilo nemoguće gledati Mene Osobno.

Uvijek Sam jedino želio pomoći onima čija su srca bila voljna ljubiti, koji su na Zemlji dosegli barem stupanj da mogu ući u predvorje pakla, gdje su isprva ostali do Isusovog djela Otkupljenja, a onda Sam ih Ja, nakon Moje smrti na Križu, mogao prenijeti u kraljevstvo svjetla i blaženstva… U Isusu Sam Ja Osobno postao čovjekom, jer je Isus imao vidljivi omotač, kojeg je međutim, On Sam produhovio, ali koji je morao ostati vidljiv za Moja stvorenja, da bi Me mogli gledati u Mojem kraljevstvu… I tako, zadovoljite se ovim objašnjenjem, da je Moja Očinska Ljubav doduše uvijek obitavala među ljudima, gdje su oni sebe oblikovali na način da Ja sa Mojom Ljubavlju više nisam ugrožavao njihovo postojanje; ali ova Moja Ljubav se uvijek održavala unutar granica u onim formama koje su doduše zaklanjale Moju prvobitnu supstancu, jer su oni sami bili duhovna bića koja su Mi pripadala, a koja su sebe učinila jedino ograničeno vidljivima ljudima, kao što je bila Moja volja… Ali ljudima su nosili dokaz (svjedočenje) Mene Samoga… nosili su im Moju Riječ… ali Sama Riječ još nije bila postala Tijelom… što se dogodilo tek u Isusu, u Kojem Sam Ja Sam izvršio djelo Otkupljenja da oslobodim ljude od grijeha i smrti.

AMEN

Spread the Truth