Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

177,178 (O dostojanstvu čovjekove slobodne volje i njegovoj sudbini)

Print Friendly, PDF & Email

O dostojanstvu čovjekove slobodne volje i njegovoj sudbini

3/178 [1] ‘(Govori Gospodin:) To (= čovjekova slobodna volja) je stvar od najveće nužnosti na planeti na kojoj su ljudi određeni da svojim vlastitim naporima postanu istinska Božja djeca.

[2] Ako bi Ja i najmanje ograničio čovjekovu slobodnu volju, to bi u potpunosti uništilo Moju svrhu.

[3] Prema tome, na ovoj Zemlji se čovjeku uvijek mora dati najširi opseg za njegov napredak, koji će ga voditi ili u krajnju pokvarenost/izopačenost daleko ispod najgoreg pakla ili do najviše vrline koja seže iznad najviših nebesa; u suprotnom nitko ne bi mogao postići sinovstvo Božje na ovoj Zemlji koja je specijalno određena baš za tu svrhu.

[4] A u tome leži i tajni razlog zašto se čak i najdivnije Božansko učenje u procesu vremena pogazilo u najprljavijem blatu.

[5] Nitko neće moći reći da Moje učenje zahtjeva bilo što neprirodno, nepošteno ili nemoguće. Ipak, u procesu vremena će mnoge striktnosti i nemogući za izvršavanje dodaci biti nadodani koje ni jedan čovjek neće moći izvršiti u cijelom njihovom opsegu.

[6] U svojoj prenaglašenoj/pretjeranoj gorljivosti će oni klati na stotine tisuća ljudi, gore od najgorih šumskih životinja, misleći istovremeno kako na taj način služe Bogu na najprijatniji mogući način.

[7] Da, Ja Osobno ću morati dopustiti ljudima, ako tako budu htjeli, da Me uhvate i na kraju čak fizički ubiju, sa ciljem da im pri tom dam/omogućim najslobodniji i najpotpuniji opseg za vježbanje njihove slobodne volje. Jer jedino iz ove najviše i potpuno neograničene slobode će se ljudi ove Zemlje onda biti u stanju potpuno uzdignuti da bi postali istinska i u svemu bogolika djeca i samî bogovi.

[8] Baš kao što sam Ja Osobno jedino kroz Moju potpuno neograničenu snagu volje i moć Bog od vječnosti do vječnosti, također i djeca Moje ljubavi to moraju postati za vječnost.

[9] Ali da bi to postali nužno je proći kroz potpuno isti duhovni razvoj koji vam se za/do sada nikako ne sviđa. Razmislite na trenutak o ovome i otkrit ćete da stvari nikako ne mogu biti drugačije.

[10] Tamo gdje je moguće postići najviše tamo također i najniže mora biti dostupno!

[11] Ovdje je Kornelijus malo razmišljao te je nakon nešto vremena rekao: ’Da, da, Gospodine, u mome srcu malo sviće. Ja bi uistinu trebao razumjeti ovu stvar poprilično dobro, ali i dalje postoje neki oblaci i magle koji ne propuštaju istinsko svjetlo u moju dušu. U određenim trenucima Ja uistinu primjećujem kako u meni postaje svjetlije, i onda razumijem mnoge stvari. Stoga, Ja razumijem savršeno da protiv ovoga nikako ne bi mogao podići nikakve sumnje, ali ja sam i dalje jako daleko od toga da se u potpunosti i jasno osjećam kao kod kuće u ovoj sferi istine koja do sada zasigurno nije bila poznata ni jednom ljudskom biću.

[12] Ti bi, O Gospodine, zasigurno i u ovoj sferi mogao također postaviti nešto snažnije svjetlo u moje srce.’

[13] Rekoh Ja: ’To bi Ja zasigurno mogao učiniti, – ali onda snažnije svjetlo ne bi bilo djelo tvojih ruku već isključivo Moje i, stoga, nešto u tebi u potpunosti strano: ti onda ne bi morao tražiti, pitati ili kucati na neka vrata.

[14] Ali Ja to želim i moram to željeti na takav način da svaki čovjek napreduje na cesti koju sam Ja ukazao, zarađujući kroz svoje vlastite napore i samo-žrtvovanje ono što mu treba za ovaj život i za onostrano, jer u protivnom on svojom voljom (= jer on to sam želi) nikad ne bi postao potpuno aktivan i, stoga, nikad (ne bi postao) neovisan.

[15] Ali potpuna neovisnost (ili sloboda) je jedan od najvažnijih preduvjeta za najviše moguće stanje blaženstva.  

[16] Motri jednog slugu koji je dobro smješten/zaposlen. Budući da je sa svojim gospodarom, on ima skoro sve što njegov bogati gospodar posjeduje; on može jesti najbolju hranu i piti najbolje vino sa gostoljubivog stola njegovog gospodara. Ako njegov gospodar putuje morem ili kopnom, on pored sebe uzima svoga slugu (= njegov sluga je cijelim putem uz njega), i što god da gospodar uživa isto to će uživati i njegov sluga. Ali njihova sreća je ipak različita.

[17] Sluga se često misli u sebi: ’Ja imam gospodara koji od mene nikad ne traži nešto nepošteno, i ja sam dobro cijenjen i čuvan; ali ako bi ja ikad prekoračio crtu, on bi mi mogao reći: ’Slugo moj, Ja sam te čuvao kao svoga vlastitog sina i, prema tome, sam od tebe tražio samo laku i razumnu službu. Ali ti si prekoračio crtu i počeo si se igrati gospodara, i stoga te ja više ne mogu koristiti kao slugu. Prema tome, napusti moju kuću.’ Ja bi onda bio prisiljen otići kao prosjak, ali moj gospodar bi i dalje ostao vlasnik svoga velikog bogatstva.

[18] Gledaj, prijatelju Moj, ova misao prečesto kvari/uništava sreću toga sluge. Ali gospodar je uistinu sretan, i iako je zadovoljan sa svojim vjernim slugom, on se nikad ne mora bojati ako ga njegov sluga napusti, jer on u zamjenu za ovoga sa lakoćom može pronaći stotinjak drugih slugu. On ostaje bogati gospodar i neovisni vlasnik mnogih posjeda i pored toga ogromnog bogatstva. Njegova sreća, stoga, ne može biti uništena/pokvarena, dok se ona slučajna u sluge može završiti u jednom trenutku. I gledaj, ista stvar vrijedi i ovdje.

[19] Sve dok Ja, kao Gospodar nad svim životom i svjetlom, moram neprestano ulijevati/usađivati život i svjetlo u vas, vi ste samo Moje sluge. Jer Ja vas mogu podupirati/hraniti sa životom i svjetlom sve dok god Mi to odgovara (= dok Mi se to sviđa). Odakle bi vi još mogli uzeti svjetlo i život? Zar i sama pomisao na takvu mogućnost ne stvara u vama znatnu nelagodu?

[20] Međutim, ne može biti nikakvog govora o uzvišenom blaženstvu sve dok se bilo kakav strah, loši predosjećaji ili nelagoda mogu pobuditi/potaknuti u vašem srcu.

3/178 [1] Ali ovo je pravi razlog zašto sam Ja Osobno došao na ovu Zemlju koja je određena da bude rodno mjesto Moje istinske djece; naime, da vas oslobodim od okova/spona prinude stvorenih bića (= okova/spona kojima su okovana stvorena bića) i da vam riječju i djelom ukažem put ka istinskoj, neovisnoj slobodi vječnog života i da vam ga pripremim i poravnam/uglačam sa Svojim svijetlim primjerom.

[2] Samo na ovaj način će biti moguće ući u neizmjerljivu slavu Boga Koji je Moj i vaš Otac.

[3] Jer kao čovjek Ja sam čovjek poput vas, ali unutar Mene boravi u svojoj savršenoj punini Božanska slava Oca, Koji je u Sebi čista ljubav. I ne govorim vam ovo sada Ja kao vaš bližnji, već je riječ koju vam govorim riječ Očeva, Koji je U meni i Kojeg Ja zasigurno jako dobro znam, za razliku od vas (= ali vi Ga ne poznajete); jer da ste Ga poznavali, Moja misija bi bila uzaludna/beskorisna. No baš zato što Ga vi ne poznajete niti ste Ga ikad poznavali, Ja Osobno sam došao ukazati vam Ga i naučiti vas kako da Ga prepoznate.

[4] Ovo je, međutim, volja Očeva, da će svi koji vjeruju u Mene, Sina Čovječjeg, (koji vjeruju) da sam Ja bio poslan od strane Oca, imati život vječni i slavu Očevu u sebi sa ciljem da postanu – i zauvijek ostanu – djeca Svevišnjega.

[5] Da bi se to postiglo, Nebo i Pakao na ovom svijetu moraju biti postavljeni pod isti krov. Nema pobjede bez sukoba/konflikta! Gdje je moguće postići najviše, zbog toga se mora ući u najvišu aktivnost; da bi se postigao jedan ekstrem/krajnost, čovjek se prvo mora odvojiti/ispetljati/osloboditi iz/od suprotnog ekstrema/krajnosti.

[6] Kako bi bilo koja najviša krajnost bila zamisliva bez najniže? Ili, zar netko među vama može zamisliti planine bez dolina među njima? Zar nisu planinske visine izmjerene od najnižih predjela dolina? Prema tome moraju postojati jako duboke doline i tko god živi u dubinama dolina se sa velikim poteškoćama mora penjati na vrh planine da bi imao najslobodniji i najbolji pogled (= pogled koji najdalje seže). Ali bez dolina ne bi bilo (ni) planina, i nitko se ne bi mogao popeti do visina na kojima je pogled bolji od uobičajenog.

[7] Naravno, ovo je samo materijalna metafora, ali ona ipak sadržava ono što je slično i korespodentno u neizmjerno velikoj, duhovnoj stvarnosti. A za onoga koji može i bude razmišljao, ona će postati sve značajnija i značajnija.

[8] Vi ste pozvani i odabrani da postignete najviše u sferi unutarnjeg života. Prema tome, ispod vas mora nalaziti najniže, a vi posjedujete potpuno slobodnu volju i snagu kojom se možete boriti protiv najnižeg (ili ‘suprotstaviti najnižem’) u vama, zahvaljujući moći koju vam je Bog zauvijek dao kao vašu vlastitu.

[9] Vidiš li (sada), moj dragi Kornelijuse, da su stvari i uvjeti na ovoj Zemlji onakvi kakvi moraju biti. I Ja se nadam da ćeš sada teško doći sa još jednim pitanjem u svezi ovog.

[10] Ja bi te u duhu mogao odvesti na jednu drugu planetu gdje bi pronašao sve u savršenstvu koje je slično  jedinstvenom (= onom-koje-se-ne-može-oponašati) savršenstvu djelovanja životinja; ali kakve koristi oni imaju od savršenstva koje se neprestano ponavlja? Takvo savršenstvo zadovoljava samo njihov jako siromašan i monoton život, no tamo nećete pronaći ništa što ‘odskače’ (= ništa izvanrednije) od toga ni za jednu vlas.

[11] Zar bi se djeca Božja mogla ikako iznjegovati/odgajati/izdizati pod takvim uvjetima?

[12] Unutar vas ljudskih bića leži beskonačno, ali ono je nerazvijeno. Zbog toga novorođeno dijete ne može (ili ‘nije u stanju’) učiniti ništa (= ne zna ništa) i daleko je ispod novorođene životinje bilo kakve vrste.

[13] Ali baš zbog toga što je tako golo, slabo i potpuno bespomoćno i, radije više poput polipa u moru, skoro bez ikakve svjesnosti, potpuno prazna posuda, ono se može uspeti do najviše Božanske svjesnosti i očekivati da dosegne/postigne najveće moguće savršenstvo.

[14] Obrati, stoga, dobru pažnju na sve ovo što Sam ti sada rekao i djeluj sa time u skladu, pa ćeš bez ikakve sumnje dosegnuti ono zbog čega ste svi bili pozvani i odabrani za vrijeme i vječnost. – Reci Mi, Kornelijuse prijatelju, što sada misliš o ovoj Zemlji i njezinim ljudima na svjetlu i tami u tebi?’

Spread the Truth