Bertha Dudde, br. 7924, 20 Lipanj 1961
KONCEPT VREMENA I PROSTORA…
Koncept vremena je primjenjiv/važi jedino na nesavršeno duhovno biće koje i dalje doživljava ograničenje razmišljanja i koje je prema tome također zavezano za vrijeme i prostor, dok savršeno duhovno biće ne poznaje granice i prošlost, sadašnjost i budućnost su isti koncept, jer savršeno biće može vidjeti i doživjeti prošle, sadašnje i buduće događaje u isto vrijeme i biti će stoga vječno sretno budući više ništa ne postoji što bi ikada više moglo opteretiti biće. Svrsishodnost svega će biti spoznata, pošto je (baš) ona biću i pomogla u usavršavanju. Prevaziđeno je, dakle trebalo bi pripadati prošlosti, no ipak je živo u sadašnjosti i uvijek vidljivo po/u svojim učincima, međutim nije vezano za vrijeme niti prostor… Biti sposoban ovo razumjeti je već znak približavajućeg savršenstva… ipak nije potpuno shvatljivo za čovjeka sve dok još živi na Zemlji, sve dok on još nije savršen i još je zarobljen vremenom i prostorom. Koncepti vječnosti su prema tome neshvatljivi za ljudsko biće; on zasigurno može zamisliti beskonačno duge periode vremena ali ne ih dokučiti racionalno, baš kao što ne može zamisliti da ‘vrijeme’ eventualno više neće postojati… da on živi i može jednako biti u prošlosti baš kao i u budućnosti… da je sve što se ikada dogodilo njemu vidljivo. Onda će on, u stvari, također znati o ‘početku’ ali to će njemu biti isto tako vidljivo kao i ostvareni cilj svih bića koja su potekla iz Boga i njemu se ponovno povratila. Onda za biće više ne može biti ograničenja, jer zbog njegovog pada u bezdan biće je prouzročilo njegovo vlastito ograničenje… stanje tame je započelo, popraćeno sa prazninama u znanju, realizaciji… nedostatak svjetla je bio privremene prirode, budući se situacija bića mijenjala iz epohe u epohu… I tako se njihovo mjesto boravka također nastavilo mijenjati, što čini prostornu granicu razumljivom… Vrijeme i prostor su atributi nesavršenog bića, koje je posljedično bilo ograničeno u njegovoj aktivnosti baš zbog toga što je bilo nesavršeno… u drugim riječima, ono je bilo podređeno prostoru i vremenu, ono više nije bilo onako slobodno kao kada je poteklo od Boga… Ono je sebe okovalo ili dopustilo sebi da bude okovano od strane Božjeg neprijatelja, i odlučilo je samo trajanje svoga zatočeništva… Ono je sebe učinilo zavisnim o vremenu sve dok nije ozbiljno stremilo ka stjecanju savršenstva…
Ipak jednog će dana vrijeme i prostor biti prevladani, jednog dana ovi koncepti više neće važiti, budući će jednog dana savršenstvo sigurno biti postignuto… I onda će biće naći neshvatljivim zašto je sebe bilo držalo na udaljenosti od Boga tako dugo vremena da je na svaki način bilo ograničeno, i onda će ono opet biti sposobno razumjeti kako je za Gospoda tisuću godina kao jedan dan, budući za Njega vrijeme ne postoji, prema tome koncept ‘Bog je vječan’ je besmislen, jer On je uvijek u sadašnjosti, prošlost ne postoji za Njega, On vidi buduće događaje isto tako u sadašnjosti kao i prošle događaje… On je bio i jeste i uvijek će ostati prvobitni nukleus, vibrantni izvor snage, početak i svršetak… On je bio i jeste i ostaje bezvremeno, beskonačno Biće Kojeg ni jedno od Njegovih stvorenih bića neće nikada biti sposobno dokučiti… I nikakvo ‘prije’ ili ‘poslije’ ne postoji za Njega… On je uvijek u sadašnjosti i ova sadašnjost neće nikada završiti… I svaki koncept vremena i prostora je jedino uvijek karakteristika Njegovih jednom pobunjenih/otpalih bića koja su stvorila njihovo vlastito ‘ograničenje’ time što su izokrenuli njihovu prirodu… koja su dopustila onome što je savršenstvo da postane nesavršeno, koja su sebe oblikovala u nešto Bogu-protivno… što je okrenulo njihovo izvorno stanje u protivno… I tako su buntovnička/otpala bića stvorila zakon vremena i prostora sami u kojem sve nesavršene prirode mora postojati, budući se sve nesavršeno kreće unutar izvjesnog ograničenja… Jedino to što je savršeno je neograničeno; međutim, sve što je predmetom ograničenja je također nesavršeno, u skladu sa zakonom vječnosti… Biće je proizašlo iz Boga u savršenstvu, i niti vrijeme niti prostor nisu postojali za ovo biće i ono je bilo beskonačno sretno. Ipak njegov pad u bezdan je stvorio ograničenja u svakom pogledu koja će prestati jedino kada je biće sebe oblikovalo nazad u savršenstvo, u njegovu temeljnu prirodu, u stanje u kojem je bilo jednom stvoreno od strane Boga.
AMEN