Bertha Dudde, br. 7535, 29 Veljače 1960
LJUBAV JE SVE… BOŽJA RIJEČ…
Za vaš duhovni razvoj korisno je sve što je nošeno Duhom Ljubavi. Ako je u vama uvijek hranjen plamen Ljubavi, onda i možete govoriti o duhovnom napretku, no bez Ljubavi ostajete na istom stupnju kao prilikom vašeg početka utjelovljenja kao čovjek. Radi se o vašem htjenju, razmišljanju i postupcima …. Ako je ovo određeno Ljubavlju, vi i ispunjavate svrhu vašeg zemaljskog života, sazrijevate u vašoj duši. No ako je samoljublje pokretačka sila u svemu što poduzimate, onda će to imati samo tjelesne učinke, za vašu dušu nećete moći postići uspjeh.
Ali u srcu svakog čovjeka drijema iskra Ljubavi, koja samo treba biti zapaljena …. Čovjek samo treba učiniti malo djelo Ljubavi, i iskra Ljubavi time je nahranjena i povećava se, pa tako čovjek iznutra biva potaknut na uvijek novo djelovanje u Ljubavi, jer se plamen Ljubavi neprestano povećava, sve dok čovjeka skroz ne ispuni i njegov cijeli život ne postane samo još neprestano djelovanje u Ljubavi …. A onda je i njegovo samoljublje postalo sve manje, dok se Ljubav prema bližnjemu neprestano povećava. Pa je onda postignuta i promjena čovjekovog bića, u svrhu čega on i živi na Zemlji.
Taj proces promjene zahtjeva dobru volju čovjeka koji je slobodan i stoga ne može biti prisiljen da čini djela Ljubavi; no kad je ona dobra, čovjek sam čini ono što je u skladu sa Zapovijedima Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. A kako bi se postigla dobra volja, dostavlja se Božja Riječ …. Ako je moguće da se Bog obrati čovjeku, da ovaj voljno posluša Njegovu Riječ, stvorena je i mogućnost da se volja čovjeka prikloni Bogu, da se on prikloni “dobru”, a onda je čovjek i iznutra spreman činiti dobro …. dakle činiti djela Ljubavi.
I stoga je dostavljanje Božanske Riječi od vitalnog značaja, a rad u Gospodnjem Vinogradu sastoji se u širenju Božje Riječi, dostavljanju Božjeg govora ljudima, poticanju na to da se ljudi otvore kad se Bog putem Svoje Riječi želi ljudima obratiti. A Njegov govor uvijek će se sastojati u tome da zapovijedi Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu stavi u prvi plan i da se objasni njihov učinak …. a onda se čovjek slobodnom voljom može odlučiti kako se on sâm postavlja u odnosu na to ….
Dakako da će on biti pozvan na vođenje života u Ljubavi, no na to neće biti prisiljavan …. Međutim dobrobit (spas, zdravlje) njegove duše ovisi o tome kako on cijeni Božansku Riječ, o tome da nije samo slušatelj, nego i vršitelj Božanske Riječi. No kad je u njemu jednom upaljena Božanska iskra Ljubavi, tad se ona više neće ugasiti već će uvijek dobivati novu hranu. Vječna Ljubav Sama će uvijek slati Svoju zraku u to srce i plamen Ljubavi će uvijek nanovo raspirivati sve dok se ona ne rasplamsa u svjetlo i cijelog čovjeka obuhvati duboka Ljubav koja je onda usmjerena na Božanskog Stvoritelja i Oca, Kojega je srce spoznalo i Kojega ono tad ljubi svom dušom. Tada je svrha zemaljskog života ispunjena …. Ali bez Ljubavi život ostaje prazan hod, bez Ljubavi duša ne može sazrjeti, i bez Ljubavi za dušu nema spasa ….
AMEN