Svjedočanstvo i upozorenje proročice Ane (Luka 2:36-38)

1. U to vrijeme je u hramu bila proročica, po imenu Ana, kći Fenuela iz plemena Ašerova.

2. Ona je bila već jako stara i bijaše tako pobožna da je u svojoj mladosti, kad je bila zaručena za čovjeka, ona toliko voljela Boga da se nije otkrila svome mužu sedam godina i svo to vrijeme je zadržala svoju nevinost.

3. Ona je postala udovica u svojoj osamdesetoj godini, uslijed čega je ušla u hram iz kojeg više nije izašla.

4. Ovdje je ona, svojom vlastitom voljom, služila jedino Gospodinu Bogu, molitvom i danonoćnim postom.

5. Ovom prilikom je ona koja je bila u hramu već četiri godine također prišla, slaveći Gospodina Boga i onda rekla svima onima koji su čekali Spasitelja u Jeruzalemu što joj je Duh Božji otkrio.

6. Kada je izgovorila svoje proročke riječi, ona je također zatražila Dječaka, milovala Ga je te hvalila i slavila Boga.

7. Nakon toga je Bebu vratila Mariji rekavši joj: ‘Sretna si i blažena ti, o djevice, da si majka moga Gospodina!

8. Ali ne dozvoli nikad sebi zbog toga žudnju za hvalom/veličanjem (= u smislu, ‘ne poželi nikad da te drugi zbog toga veličaju/hvale, da ti se klanjaju’), jer samo Onaj, Koji tu na tvojim grudima siše, zaslužuje jedini našu slavu, hvalu i obožavanje!’

9. Nakon ovih riječi je proročica otišla, a Josip i Marija, koji su u hramu bili oko tri sata, ponovno izađu (= napustiše hram) i potraže smještaj (zajedno) sa rođakom.