Bertha Dudde, br. 7420, 2 Listopad 1959
ŽIVOTNA SUDBINA JE UVIJEK DOBRA ZA SAZRIJEVANJE DUŠE…
U svim događajima vi trebate vidjeti mudro vođenje vašeg Oca na nebesima, i uvijek znati da se ništa ne događa proizvoljno… U vašem životu je sve uređeno tako da služi najbolje za dušu, pod uvjetom da se vaša volja podudara sa Božanskom voljom… Onda duša mora sazrjeti, onda ona mora postići cilj, koji vam je postavljen za zemaljski život: produhovljavanje i sjedinjenje s Bogom, kao što je bilo u početku. To Plan Spasenja utvrđuje za svaku dušu, svaki čovjek je vođen tako da on može činiti uvijek samo ispravno, no ne mora nužno činiti ispravno, jer on ima slobodnu volju, koju treba dokazati u zemaljskom životu. No ipak, sudbina čovjeka nije razlog (uzrok) da on duhovno podbaci, nego jedino njegova volja snosi krivnju. Jer sve što je čovjeku sudbinski određeno, sposobno je da dovede dušu do više duševne zrelosti, uz dobro korištenje volje. A svi događaji na ljude dolaze tako da se duša može u potpunosti dokazati, da ona iz toga može izvući najveći mogući uspjeh. Jer često, što se čovjek suočava sa težim zemaljskim životom, to više mu je mogućnosti ponuđeno da duši pripomogne do zrelosti, dok ga lagan zemaljski život često može učiniti mlakim (neodlučnim) i lijenim, pa duša iz toga ne izvlači za sebe nikakvu korist… ukoliko ona nije posebno gorljiva, no onda će uvijek sazrjeti u kratkom vremenu. U Posljednjem vremenu je sada trajanje života ograničeno, prema mudroj Božjoj odluci, no uvijek za dobrobit duše, kojoj ili prijeti da podbaci, ili je previše lijena u njenom radu na duši. Onda je međutim, životna sudbina često neuobičajeno teška, i tako pruža duši dvostruko prilika za sazrijevanje. A nikada jedna duša ne smije vjerovati da je njoj posebno otežano da duhovno sazrije… Tjelesni život doista može za jednoga biti teži nego za drugoga, no svaka će duša moći duhovno sazrjeti, ako ona samo ima volju za to. Svaki bi čovjek radije trebao biti zahvalan kada je teško dotaknut životom, jer njegova duša može ojačati i uskoro postati gospodar svijeta, gospodar zemaljskih žudnji, što njoj daleko teže pada ako čovjek sebi može zemaljski ispuniti sve što on želi… ako je on od sudbine bogato opskrbljen, i treba se malo boriti za svoje zemaljsko postojanje. Jednom ćete vi shvatiti blagoslov teške zemaljske sudbine, kada prepoznate da ste vi postali pobjednici zemaljske materije, da zemaljski život više nije za vas okov, kada ste naučili žuditi druga blaga, a ne samo zemaljsko dobro. Onda vas više niti neće pritiskati teška zemaljska sudbina, vi ćete se lako nositi s tim, i već ste skoro postigli cilj… ovladavanje materijom, koja je okov duše, dok god ju čovjek žudi. A, prevladati materiju daleko prije nauči čovjek kojeg zemaljski život teško optereti, no to je na blagoslov njegove duše, i čovjek za to treba biti zahvalan, a ne gunđati nad svojom teškom životnom sudbinom, koju je Božja Ljubav i mudrost za njega izabrala, da pomogne njegovoj duši (doći) do slobode.
AMEN
