Bertha Dudde, br. 7391, 18 Kolovoz 1959
ZAKON VJEČNOGA REDA… UTJELOVLJENA SVJETLOSNA BIĆA…
Vama je dan zakon unutar kojega se vi trebate kretati u Božanskome redu tijekom vašeg zemaljskog života… Ispunjavate li vi ovaj zakon, onda vam je također zajamčeno vječno blaženstvo, onda vi zaključujete zemaljski život kao Božanski oblikovana bića jer, pridržavati se Božanskog reda, ne znači ništa drugo nego da se biće oblikovalo u Ljubav, koja je obilježje Božanstvenosti, stoga stvara bića koja su jednaka Bogu. Ovo je bio Božji cilj kod stvaranja Njegovih bića, koja su doista proizašla iz Njega u najuzvišenijem savršenstvu, ali koja unatoč tome tek moraju steći najviši stupanj savršenstva… koja sebe moraju obrazovati (odgojiti) u bogove, trebaju li ona postići cilj, kojega je Bog postavio svemu od Njega sazdanome.
A, za to je bilo nužno jedno, da bića mogu koristiti njihovu slobodnu volju, koja je sada također, isto tako mogla težiti oprečnome, koja ih je mogla navesti na pad u najdublji bezdan, što se potom i dogodilo s velikim dijelom stvorenih prvobitno stvorenih duhova. Oni su morali imati potpunu slobodu, kudgod oni usmjerili svoju volju… To što su je oni naopako usmjerili, ipak nije učinilo nemogućim da jednom postignu konačni cilj, deifikaciju bića. Onda će, međutim, najviši stupanj savršenstva biti postignut od samoga bića.
Najuzvišenija anđeoska bića još nisu postigla taj stupanj savršenstva, premda su ona još onakva kakva su proizašla iz ruku svojega Stvoritelja. No, ona su još uvijek stoje u ovisnosti o Božjoj volji, koju ona doduše slobodno ispunjavaju, te kroz to podnose dokaz njihovog savršenstva… Unatoč tome, prolaz kroz bezdan je nužan, i radi toga takva anđeoska bića jednom također prolaze put kao čovjek na Zemlji u svrhu misije, koji je međutim iznimno težak i bolan (18 Kolovoz 1959), a koji će također tek rijetko proteći do kraja kao zemaljski put drugih ljudi, no uvijek će imati posebna obilježja, kao neuobičajene patnje ili udarce sudbine, koji za druge izgledaju jedva podnošljivi.
Takav put na Zemlji je međutim od najvećeg značaja za razvoj bića, jer kroz to može biti postignut najviši stupanj savršenstva, koji zahtjeva upravo hod na ovoj Zemlji. Svjetlosne duše doista više ne trebaju napraviti veliki korak do njihova savršenstva, ali ipak, one putem moraju ići nesvjesne njihove kvalitete (stanja, prirode), a budući da se osjećaju kao i svaki drugi čovjek, one često nezamislivo teško trpe u svojoj sudbini, koju one međutim potpuno svjesno preuzimaju na sebe, kada im se zemaljski put stavi pred oči prije utjelovljenja. Jer, one znaju za cilj, postizanje dijeteštva Božjeg, one znaju za najuzvišeniji stupanj savršenstva, kojemu one same u slobodnoj volji moraju težiti i postići ga, budući im on ne može biti poklonjen.
Da jedno biće sada tijekom zemaljskog života podbaci, to sprječavaju svjetlosna bića, koja neprestano bdiju i odbijaju zle sile, koje se na tom čovjeku žele okušati. Osim toga, žudnja za Bogom je u njima iznimno jaka, što zacijelo ima za posljedicu i izuzetno jake kušnje, jer to bi bio njihov najveći trijumf, jedan čisti anđeoski duh tijekom zemaljskog života dovesti do pada… Snaga Ljubavi je međutim, u jednom takvom čovjeku također iznimno jaka, i ovaj će se moći oduprijeti svakoj takvoj kušnji, bez da postane žrtvom mračnoga svijeta. Jer on će također od Isusa Krista dobavljati snagu, i svo vrijeme moći pružati otpor, budući povezanost između jednog svjetlosnog bića i Isusa Krista nije prestala ni onda kada je prethodni, utjelovljen kao čovjek, obukao zemaljski ogrtač. Duša je snažna i zadržava vezu sa Njime, Koji je isto tako hodao Zemljom kako bi postigao konačni cilj… deifikaciju. A ova veza njega čuva od ponora, što doista ne bi bilo moguće bez Isusa Krista i Njegove snage, jer su prejake i kušnje koje knez podzemlja priprema jednoj takvoj utjelovljenoj duši. Ipak, svi njegovi napori su uzaludni, jer Isus Krist ne dopušta da jedan brat iz kraljevstva svjetla njemu padne u ruke. I gotovo uvijek će zemaljski hod završiti sa najuzvišenijim ciljem, sjedinjenjem s Bogom, a tek u rijetkim slučajevima može nastupiti odgađanje, no ipak, neće biti umanjena punina svjetlosti koju jedna takva duša na početku donosi na Zemlju. Ali onda je duši u svako doba slobodno još jednom ponoviti svoj zemaljski put, no to se uvijek događa jedino u svrhu misije, i uvijek će prekomjerna patnja biti njezina sudbina na Zemlji.
AMEN
