Bertha Dudde, br. 7292, 24 Veljače 1959
SLIJEPA VJERA I MRTVO KRŠĆANSTVO…
Teško je uvjeriti ljude u činjenicu da Ja ne mogu biti zadovoljen sa formalnošću… a kad kažem ‘formalnošću’ Ja mislim na slijeđenje ljudskih tradicija i običaja, koji su totalno bezvrijedni, baš jer su jedino navika (običaj), jedno prisvojeno nasljeđe koje je samo pretvaranje i prema tome Meni ne može biti ugodno. Jer Ja želim Istinu, živo Kršćanstvo, Ja želim da ljudi gorljivo slijede te sami budu živi, jer Ja nikada neću biti sposoban cijeniti ili odobriti ono što je mrtvo. A mrtvo je sve što ljudi steknu ili prisvoje od njihovih bližnjih ljudskih bića bez da su najprije sami o tome najozbiljnije formirali mišljenje. Ako je prema tome osoba bila podučena da prihvati izvjesno gledište on je, čim je sposoban razmišljati, obavezan razmisliti o tome i jedino što prihvati ili odbaci njegovom vlastitom slobodnom voljom su njegove vlastite misli, za upotrebu kojih će on morati sebe opravdati. Ali on će također sebe morati opravdati za slijepu vjeru… Takva vjera nikada ne može biti njemu pripisana kao Bogu ugodna, jer Ja ne mogu oprostiti (ispričati) što je sve bez razmišljanja i bez oklijevanja uzvjerovano i da samo ljudsko biće pomno ne ispituje išta što se od njega očekuje vjerovati. A niti će on ikada biti sposoban tvrditi da su ga ‘učitelji’ bili podučili na takve načine, jer on je… s obzirom da može razmišljati svojom glavom… u poziciji da razmisli o onome što je od njega zahtjevano da vjeruje. A ako on ozbiljno želi otkriti Istinu njegove će misli također biti vođene ispravno. Ali većini ljudi nedostaje ova ozbiljna volja; otud oni bez razmišljanja prihvaćaju sve i onda žive u vjerovanju kako su istinski Kršćani sve dok ne odbacuju religijske doktrine u svezi Isusa Krista. Ali što posjeduju je jako daleko od vjere, jer vjera koja vrijedi preda Mnom mora biti živa i može jedino biti postignuta kroz ozbiljan stav… Ali gdje se ovaj može pronaći?…
Ljudi su često zadovoljni sa jednokratnom podukom u njihovoj mladosti, koju onda oni prenose sa sobom u zreo život i vjeruju da je ovo znanje dovoljno i da oni nemaju daljnje odgovornosti spram Boga i Stvoritelja… Koliko li su samo oni jako u zabludi, i koliko prazni će stajati preda Mnom jednog dana kada budem zahtjevao da polože račun (tj. ‘kada ih budem pozivao na odgovornost’) za njihov život na Zemlji… Ipak oni ne mogu biti uvjereni u njihovo pogrešno razmišljanje, ili bi uložili napor postići uvid i sa živim duhom se također odnosili spram dosad mrtvog znanja kojeg posjeduju (2 Korinćanima 3:6). Ima ih samo nekolicina koji nisu zadovoljni i traže kako bi pronašli Istinu… I ovih nekolicina će ju doista pronaći (Matej 7:7, 8) budući oni iznutra tragaju za Mnom Osobno, Samom Vječnom Istinom. Ali svi ljudi bi bili sposobni tražiti, jer svi ljudi su sposobni razmišljati, i svaka ozbiljna misao bi ih izvela na ispravnu stazu njihove potrage, jer onda ću Ja Sam biti već pripremljen ispružiti Moje ruke i privući svakog tko žudi prosvjetljenje iz tame na svjetlo. Međutim, sve dok osoba ne shvati da je on na pogrešnoj stazi on isto tako neće gledati oko sebe u potrazi za ispravnom stazom… A ljudi vjeruju da se zapućuju ispravnom stazom budući su nagovoreni to vjerovati od strane lidera koji sami još nisu pronašli ispravnu stazu. I time je to prepušteno svakoj pojedinačnoj osobi, ali indirektno će svaki pojedinac opet i iznova biti potpomognut, on će biti mentalno opominjan da razmišlja i da sebe pita kako će završtiti kada mora sebe opravdati preda Mnom… I ako ostane u tišini jedno vrijeme nakon takvih unutarnjih pitanja Ja ću ih također odgovoriti (Knjižica br. 24), jer Ja od njega jedino zahtjevam da Mi se okrene svjesno… Onda se Ja nikada neću odmaknuti od njega sve dok on nije na ispravnoj stazi traženja Mene i onda će Me on SASVIM IZVJESNO pronaći.
AMEN
