Bertha Dudde, br. 5214, 8 Rujan 1951
DUHOVNA OHOLOST… NAJVEĆA OPASNOST…
Duhovna oholost će još mnoge ljude dovesti do pada, jer im priječi prepoznavanje Istine, i zbog toga neće nikada moći posjedovati Istinu, budući se ona nikad ne nameće ljudima, nego od njih treba biti dobrovoljno usvojena. Čovjek koji je ohola duha, ne prihvaća nikakvu poduku, čak ni kada mu ona dolazi s neba. Jer sve dok je ohola duha, još je u vlasti Sotone, koji je od Mene otpao iz oholosti i koji povlači dolje sve što ostaje u oholosti poput njega.
Duhovna oholost je svojstvena svima onima koji se ponašaju neprijateljski prema Mojoj Riječi odozgor, jer ne drže potrebnim provjeriti je (iskušati), inače bi ju morali prepoznati kao Moju Riječ, jer je kao takva prepoznatljiva svakome tko je dobre volje… Ja ne dajem ljudima dar koji je za njih neprobavljiva hrana, koju ne može prihvatiti njihovo srce ni razum, jer je nerazumljiva… Ono što Ja iz visine prosljeđujem ljudima, istinski je Kruh nebeski, stoga najbolja hrana za zemaljsko dijete koje treba dostići svoj cilj u zemaljskom životu…
A budući da Ja prepoznajem ovu hranu kao dobru i zdravu za Moja stvorenja, ona također neće imati nikakav drugačiji učinak, gdje postoji jednaka volja za razumijevanjem… Ali, tko ne želi razumjeti, ohola je duha. On postavlja ljudsko znanje iznad, on onda um (mišljenje) procjenjuje višim od Duha, koji se izražava u ljudima, gdje mu je odobreno to pravo. On ne vjeruje u djelovanje Duha u čovjeku, jer bi onda trebao priznati nešto Božansko, ali njegovo biće je još ispunjeno sotonskim osjećajem (smislom, značajem), jer se on sebi samome čini previše uzvišen, a jedino poniznost dopušta (omogućuje) djelovanje Duha u čovjeku. On je slijep, sve dok on sebe duhovno uzvisuje, jer ima očigledan znak svoje pripadnosti Sotoni, koji je pao zbog gordosti (nadmenosti, uobraženosti).
Duhovna oholost je najveće zlo, jer onemogućava svaki dar milosti, budući da je volja za prihvaćanjem milosti također priznavanje vlastite slabosti i potrebitosti, što međutim, oholost nikada ne dopušta. Ali, nijedan čovjek ne može uzrasti uvis bez milosti, zbog čega duhovno oholi ostaje u bezdanu, jer je zarobljen od strane Sotone, a on ga čvrsto drži u svojoj opsjeni. I ovaj će se također uvijek boriti protiv Istine, jer je u službi mračnim silama i spreman je radnik za kneza laži.
Duhovno oholi čovjek svoje znanje prima samo izvana, on samo preopterećuje svoj um, ali srce ne zna ništa o tome i stoga niti ne može prosuđivati. Što više njegov razum dobiva, to oholije je njegovo biće (1 Korinćanima 8:1), a bogato znanje koje on prima izvana je njegova propast… Prebogato razumsko znanje je još gore od zemaljskog bogatstva, jer mu ovo može biti oduzeto; ali on se znanja ne odriče, te on može jedino kroz izuzetne fizičke patnje biti bolje podučen, ako njegova duša nije potpuno otvrdnula i niti putem patnje neće postati mekana i ponizna. Onda je Sotona ima potpuno u vlasti, i proći će beskrajno dugo vremena prije nego se oslobodi, prije nego se duhovno dobrovoljno vrati k Meni i ponizno Mi se isporuči.
AMEN
