Bertha Dudde, br. 5215, 21 Rujan 1951

LJUBAV JE OSTVARILA DJELO OTKUPLJENJA…

Ja Sam umro na Križu za vas, Moja Ljubav za vas je bila bezgranična i zapaljena u Čovjeku Isusu do takve Snage da je izazvala deifikaciju Njegove Duše, stanje u kojem Se podigao iznad ljudske zemaljske sfere i postao Jedno sa Mnom… Samo tako snažna Ljubav je bila u mogućnosti iznijeti Žrtvu Križa, jer inače On kao Čovjek ne bi mogao izdržati, da Ga nije ojačala Snaga Ljubavi. On je umro kao Čovjek smrću na Križu, a ipak sam Ja Osobno bio Onaj, Koji je Sebe predao za vas ljude na Križu, jer je čovjek Isus ostao u Ljubavi, dok nije otpustio Svoj Duh…

Ljubav je tako prinijela Žrtvu, a Ja Osobno Sam bio Ljubav. Ovo je također tajna, a tako će i ostati sve dok postoji Zemlja, i vi ljudi sudite Djelo Otkupljenja zemaljski usmjerenim osjetilima. Čovjek Isus je umro na Križu… Sam Ja sam došao na Zemlju, da vas Otkupim… Očito proturječje, a ipak je to Istina, koja je nerazumljiva tako dugo dok vi ljudi ne možete shvatiti da Sam Ja Osobno Ljubav… da je Ljubav Prvobitna (Izvorna) Supstanca Koja je Vječno Božanstvo i da je također Ljubav ostvarila ovo Djelo, da otkupi čovječanstvo od grijeha.

Ali, Ljubav je bila u Čovjeku Isusu, stoga je smrću na Križu umro Čovjek… ali, da je Taj Čovjek već bio Božanski, dokazala je Njegova prekomjerna Patnja, Kojoj On nije prije već podlegao… Njegova Ljubav prema čovječanstvu je bila tako duboka, da je On želio trpjeti, da mu pomogne…

On je na Sebe uzeo nadljudsku mjeru patnje, koja je već sama bila dovoljna, da oduzme sposobnost preživljavanja ljudskom tijelu, međutim Njegova Snaga Ljubavi je održala Ovo Tijelo na životu sve dok Ga Njegovi neprijatelji nisu podigli, sve dok Ga nisu pribili na Križ, sve dok nije stigao vrhunac Njegove Patnje. On je želio dopustiti ljudima da izvrše sramno djelo, na koje ih je poticao Moj protivnik, da i njima također pokažem da se Moć Božjeg Sina proteže i nakon smrti, da je On bio također i Gospodar nad smrću…

A o Njegovoj smrti je trebalo saznati cijelo čovječanstvo, ako su željeli biti otkupljeni… On je bio povezan sa Mnom, Ocem, putem Ljubavi, sve do kraja, ali Njegova napaćena Duša nije Me više prepoznala, tražio Me je van Sebe, i stoga je Isus uzviknuo Riječi: „Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio?“ Moćno Božanstvo je Sebe samo povuklo, ali Ljubav je bila i ostala u Njemu… Ljubav je doduše bila sama po Sebi Snaga, međutim, Isus Se nije poslužio ovom Snagom da bi spriječio svoje Raspeće, nego još samo zato da može doživjeti, jer je htio do kraja proživjeti da Mi služi kao Čovjek, i da trpi i iskupi bližnje. Stoga je On svjesno patio, a također je i umro svjesno, otud je od Mene tražio Milost  za svoje mučitelje i u punoj svjesnosti izrekao Riječi: „Oče, u Tvoje Ruke predajem Svoj Duh…“

On je zadržao vezu između Sebe i Mene, jer se On više nije mogao odvojiti od Onoga s Kojim je bio postao Jedno kroz Ljubav… I stoga Sam Ja bio On i On Ja, nije postojala nikakva razdvojenost između nas dvoje, jer je Ljubav, prvobitna supstanca Mene Samoga, također i Njega sasvim i potpuno ispunila, stoga Sam Ja morao biti s Njim i u Njemu, iako Sam bio ostao neaktivan kao Snaga, sve dok Čovjek Isus nije dovršio Svoje Djelo.

On i Ja, Mi smo Jedno, i tko Njega vidi, vidi Oca, jer Otac je Ljubav, i Ljubav je bila u Sinu… Ljubav, međutim, nije mogla umrijeti, i tako je treći dan uskrsnulo i također oživjelo Tijelo, Koje je kroz Isusovu Patnju bilo potpuno produhovljeno i više mu nije bio potreban nikakav daljnji tijek razvoja na Zemlji. Tako je Ljubav prevladala smrt… Božanski Spasitelj je svladao Sotonu… Svjetlo je probilo tamu, i Put do Vječnog Svjetla je bio slobodan.

AMEN