Bertha Dudde, br. 7100, 22 Travanj 1958
DA LI JE ŽIVOT NA ZEMLJI SAM PO SEBI CILJ ILI SREDSTVO DO CILJA…
Život ljudskog bića na Zemlji ne bi imao stvarnog razloga ako bi bio ništa drugo osim sam po sebi cilj … Drugim riječima, vi ljudi bi našli teškim otkriti stvarni razlog za njega budući možete jasno vidjeti golemu razliku između ljudskih sudbina i neprestano bi ispitivali svrhu teškog, otužnog, jadnog života. Ipak mogli bi pronaći trenutan odgovor da ste gledali na život ne kao na cilj sam po sebi nego kao na sredstvo do cilja. Ako bi sudbina svake osobe bila ista, ako bi se život svakog ljudskog bića sastojao od sklada, nikakvih problema, zadovoljstava i svjetovne sreće, jedva se razlikujući od života drugih ljudi, onda bi vi zasigurno mogli vjerovati da nema nikakve dublje svrhe za zemaljski život osim samog (življenja) života. Ali čim vi ozbiljno promislite u svezi toga vi nećete biti zadovoljni sa ovim objašnjenjem… vi ćete tražiti dublji razlog i sigurno ćete ga pronaći budući je jedino potrebno pitanje s vaše strane kako bi vam se dao odgovor. I sva ljudska bića bi sebe trebala pitati ovo pitanje… jer doista ne ukazuje na inteligenciju ili razumsku aktivnost ako je osoba zadovoljena doživjeti život samo kao hir Stvoritelja. Svaka osoba koja za sebe tvrdi kako je inteligentna jedva da bi potrošila svoje vrijeme i napor stvarajući sasvim beskorisne stvari… niti bi on sebe želio smatrati za jedno potpuno beskorisno stvorenje sa jedinom svrhom da sebe održava… bez da je sposoban odrediti dužinu njegovog postojanja…
Da li je zemaljski život sam po sebi cilj ili sredstvo do cilja?… Moglo bi biti vrlo korisno za nekoga kome nedostaje vjere postaviti ovo pitanje. Od vas ljudi se ni u kojem slučaju ne očekuje da imate slijepu vjeru, jer takva slijepa vjera nije od nikakve vrijednosti. Ali vi možete iskoristiti vašu inteligenciju, vi možete sagledati sa svih strana ono što se od vas zahtijeva vjerovati. Ozbiljna misao vas može voditi do prihvatljivog rezultata, i možete počivati sigurni da će takav mentalni napor biti blagoslovljen ako je primjenjen na stjecanje velikog uvida… na znanje o onome što je i dalje skriveno od vas ljudi ali što ne treba ostati skriveno od vas. Otkriti svrhu zemaljskog života kao ljudskog bića je jedan takav uvid, budući spada u oblast nedokazivog, ali može unatoč tome biti nagrađujuće za osobu ako on to istinski želi. Jer čim on shvati da je ljudski život samo sredstvo do cilja, rastuće više pitanja će se pojaviti u njemu. On će pokušati otkriti istinsku svrhu i onda također postati svjestan njegovog vlastitog zadatka, on više neće biti zadovoljan time da jedino brine brigu oko zemaljskog života, on će naučiti gledati na sve kao odlučeno od strane svrhe… I onda će pronaći i slijediti duhovni stav koji će ga kompletno zadovoljiti…
Svjestan život ljudskog bića jedino započinje kada on razumije svrhu zemaljskog života. Budući će onda njegove misli smjerati spram cilja kojeg će pokušati ostvariti. Jedino onda će on sam nastojati započeti poboljšavati njegovu dušu; jedino onda će zemaljske aktivnosti ići u pozadinu, premda će on također biti sposoban nadzirati njegov zemaljski život uz pomoć Boga, Koji će blagosloviti ovaj pristup životu i opetovano učiniti nove aspekte pristupačnim za njega što će ga nagnati razmišljati i voditi ga do uspona. Jedan zemaljski život u svjesnosti o svrsi nikada ne može biti življen uzalud; on mora rezultirati u duhovnom napretku, dok osoba koja gleda na život kao na cilj sam po sebi neće postići nikakvu duhovnu prednost. Čim je on voljan ljubiti, pitanja u svezi stvarne svrhe života na Zemlji će se također pojaviti i onda će se njegovo razmišljanje također promijeniti. Međutim, ako je on nevoljan ljubiti… što je obično slučaj sa onima koji još nisu prepoznali svrhu života… ne može se govoriti o višem razvoju, čovjekova duša ostaje kakva je bila na početku njegovog utjelovljenja, život na Zemlji će biti uzaludan i onda će ogroman blagoslov, koji je mogao rezultirati u najvećoj nagradi, biti izgubljen… Ali svako ljudsko biće može doći do shvaćanja da on živi na Zemlji za svrhu budući svako ljudsko biće ima sposobnost razmišljati, budući on može uspoređivati mišljenja i prema tome je sposoban formirati njegovo vlastito mišljenje.
A pri ozbiljnom promišljanju on bi definitivno došao do tog uvida, budući može prepoznati izvjesnu svrhu zakonskog reda unutar stvaranja koju bi također trebao primjeniti na sebe samog… ili bi imao vrlo ograničen kapacitet razmišljanja, jedan stav koji bi se teško mogao nazvati inteligentnim. Ljudsko biće može doći do shvaćanja kako postoji svrha zemaljskog života ili se on ne bi mogao smatrati odgovornim za to kako je iskoristio ovaj zemaljski život. Ljudi koji ne žele prepoznati svrhu zemaljskog života u stvari niječu ovu odgovornost, ali dovoljno dokaza u prirodnom stvaranju može biti pronađeno da se nijedan prirodan zakon, nijedan Božanski red, ne može prekršiti bez posljedica. Stoga ljudsko biće može također prihvatiti izvjestan red za sebe samog; on također mora osjetiti dio ovog zakona reda. Stoga on ne može samovoljno oblikovati njegov život bez ikakve odgovornosti spram Boga, Koji je stvorio sve, nego on treba pokušati poduprijeti zakon Božanskog reda. On treba priznati Zakonodavca, i onda će se on također osjećati odgovornim ovom Zakonodavcu. Ako ovaj Zakonodavac nije priznat, onda se ljudsko biće neće osjećati odgovornim Gospodaru; onda je on sasvim jasno i dalje u vlasti Bogu-protivne sile, koja uvijek nastoji utjecati na osobu tako da njegov zemaljski život neće biti od koristi, da bilo koje vjerovanje u svrhu i cilj zemaljskog života iščezava, tako da ga ova sila može iznova čvrsto držati jedno beskrajno dugo vrijeme.
AMEN