Bertha Dudde, br. 4551, 28 Siječanj 1949

PITANJE “ZAŠTO”… (ANTROPOZOFIST KELN#)… PAD ANĐELA… GRIJEH…

Ostaje trajno nedokučivo za ljudska bića što pokreće Boga da vlada i djeluje onako kako to On čini, budući ljudski razum ne može shvatiti koji motivi čine temelj za Božji izražaj snage; niti on može shvatiti uzajamna djelovanja budući može vidjeti i osjetiti jedino rezultat onog što se praiskonski bilo dogodilo u duhovnom carstvu, u svijetu, kojeg su sve vidljive tvorevine samo slabi odrazi na kojeg se ne može čak ni poredbeno uputiti a koje su jedino stvorene kao rezultat onog što se bilo dogodilo davno prije u carstvu Božjih stvorenih duhova.  Ovi su bili najčišći izražaj Njegove snage, posljedično oni su također bili moćni i snažni, oni su bili najvišeg savršenstva. Božja stvaralačka volja je sebe također prenijela na Njegova stvorena bića, sa rezultatom da su sve Njegove misli imale isto tako impuls sebe izraziti u njima prema tome je stvaralačka volja nezamislivog opsega nadahnula ova bića koja su sada postala aktivna bez ograničenja. Drugim riječima, nove tvorevine su bile stvorene koje su nadmašavale sebe same; međutim, ove nove tvorevine su također uvijek bila nadahnuta bića i najvećeg savršenstva, prema tome također sa sposobnošću spoznavanja (kognitivna) i u posjedu slobodne volje.

Prvo biće koje je proizašlo iz Boga je nadmašilo sve sa njegovim svjetlom i snagom budući se ono bilo razvilo iz Boga Osobno i pronašlo njegovo blaženstvo u neprestanom korištenju njegove neograničene snage. Njegove tvorevine su se umnažale i njegovo je blaženstvo raslo neizmjerno, Bog mu nije nametnuo nikakva ograničenja. Međutim, On je ga je stavio na ispit budući je želio da biće postane svjesno sebe kao nositelja od Boga izlazeće snage… Ovaj je ispit zahtjevao da bi biće… Lucifer… trebao prikazati Boga njegovim tvorevinama kao njihov izvor, kako bi on također nastavio zauvijek svjesno prihvaćati snagu, što mu je omogućilo da bude stvaralački aktivan, od Boga (ili ‘po Bogu’). Time je on trebao priznati Boga kao njegovog Stvoritelja i izvor snage i njegovo bi blaženstvo bilo neograničeno za svu vječnost. On nije bio stavljen na ispit samo poradi ovog priznavanja nego se od njega očekivalo da donese odluku njegovom vlastitom slobodnom voljom što je bilo naumljeno uzdignuti ga od savršeno stvorenog bića do savršenog bića njegovom vlastitom voljom, tako da bi on također mogao koristiti njegovu moć i snagu kao doista Božansko biće unutar volje Božje…

I on je podbacio… On nije želio biti primatelj već sam izvor snage, i količina snage na njegovom raspolaganju je za njega izgledala kao dovoljan dokaz… Prema tome on je dobrovoljno razdvojio sebe od Boga, premda razdvajanje od Njega nije bilo moguće pošto on nije mogao postojati bez Boga. I pošto je njegova volja, sa korištenjem Božje snage, bila stvorila nebrojena bića, on je sebe smatrao za njihova stvoritelja i ogromne snage i moći; posljedično tome on se voljno razdvojio od Boga u oholosti i žudnji za moći, postajući na taj način grešan i povlačeći također sve njegove tvorevine u grijeh. Premda su oni sami bili i dalje nevini oni su bili potpuno pod utjecajem njega koji im je bio dao život.

I ovima je sada od strane Boga bilo dano pravo vlastitog odlučivanja, njima je bilo dozvoljeno vidjeti svjetlo i u njihovu savršenstvu također prepoznati njihovo porijeklo, oni su prema tome također mogli ostati sa Bogom i sudjelovati u Njegovoj slavi. Međutim, jedino nekolicina su Ga slijedili, to jest, jedino nekolicina su odlučili ostati sa Bogom njihovom vlastitom slobodnom voljom i, kao Njegovi anđeli, su bili neprestano sa Njime i djelovali za Njega u duhovnom carstvu. Veći je dio, međutim, pao… oni su slijedili njihova stvoritelja, slobodno su odabrali prihvatiti njegovu volju kao njihovu vlastitu i čineći tako su pali u stanje duhovne tame… Njegova svjesnost mu je bila oduzeta budući se učinak snage umanjuje čim biće sebe udaljava od Boga…

Ali sve je bilo i jeste snaga iz Boga koja vječno ne može biti izgubljena i prema tome Mu se mora povratiti na način kojeg je Božja mudrost prosudila kako je učinkovit. I ovaj način je napredak kroz zemaljsko fizičko stvaranje, koje je Bog doveo u postojanje u svrhu vođenja palog duha nazad k Njemu. Duh se kreće kroz ovo stvaranje sa zavezanom voljom, to jest, u stanju prisile na sporoj stazi razvoja nagore sve dok ne dosegne stadij kada mu je njegova slobodna volja povraćena i on je još jednom suočen sa odlukom da odabere silu kojoj želi pripadati.

Biće je opterećeno sa grijehom njegova prošlog protivljenja Bogu ali može sebe osloboditi koristeći se Božjom snagom koju je jednom bilo odbilo; međutim, ono treba ovu zadobiti kroz djela Ljubavi i tako što će ju svjesno zatražiti od Boga u molitvi. Ono mora koristiti njegovu slobodnu volju tijekom njegova zemaljska života na ispravan način… ono se mora iznova okrenuti ka Bogu i priznati Ga kao vječnog Oca i Stvoritelja… Onda se on još jednom vraća u stanje svjetlosti, ono postaje primatelj snage i može iznova raditi u skladu sa njegovom voljom koja je sada također Božja volja… i on će biti sposoban stvarati i oblikovati za njegovu vlastitu sreću i time biti vječno blagoslovljen (sretan i blažen).

AMEN

#Glede ovog ‘antropozof iz Kelna’ iz naslova Objave, moj bolje upućeni kolega, Njemac Ingo S., kojeg sam pitao za to što čitamo u zagradama, kaže ovako:

‘Jedna od sestara Berthe Dudde je bila ono što mi nazivamo Antropozof. Nakon što je njezina sestra umrla, bila je u kontaktu sa Hannom Dudde (Hanna Dudde je primala od Gospoda Objave od kako je Bertha umrla, od 1965 pa sve do 1981) iz duhovnog svijeta te joj je otkrila u koju je tamu pristigla kao sljedbenik učenja Rudolf Štajnera.’