Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

4504 (Duhovno povezivanje… Duše bez zemaljske vezanosti…)

Bertha Dudde, br. 4504, 5 Prosinac 1948

DUHOVNO POVEZIVANJE… DUŠE BEZ ZEMALJSKE VEZANOSTI…


Duhovna povezanost može postojati gdje nisu prisutne nikakve zemaljske (po)vezanosti, ali gdje su duše tako međusobno usklađene, da se one upotpunjuju i žive u najpotpunijem duhovnom skladu. Takve duše se mogu pronaći bez da su tjelesno zajedno, no onda čovjek nije svjestan toga da je njegova duša ušla u takvu vezu, jer se duše nalaze bez sudjelovanja tijela, to je jedan čisto duhovni suživot, o kojemu čovjek kao takav ne zna ništa. Ali, čim spadne tjelesna čahura (ljuska), duše hrle jedna prema drugoj i upotpunjuju se u duhovnom kraljevstvu, te se više za vječnost ne mogu razdvojiti jedna od druge. Takve duše su sada prisiljene voditi dvostruki život na Zemlji; prvo obavljaju stvarni zemaljski zadatak, da animiraju svoje tijelo i potiču ga na duhovno određenje, a istovremeno su također na pomoć njima srodnoj duši, da produhovi njeno tijelo, tako da se može dogoditi združivanje obaju duša, što je moguće samo ako su obje duše napustile tjelesnu čahuru (ljusku, omotač). Ipak se one mogu ranije sjediniti, čim tijelo u stanju počinka (mira) da slobodu duši… Onda dakle duša živi svoj drugi život… prebiva u drugom okruženju, u potpuno drugačijoj životnoj situaciji, ona daje i prima Ljubav, jer se osjeća potpuno spojena s drugom dušom. One zajedno teže uvis, jer čim je jedna duša duhovno pronašla neku drugu dušu, već je napredovala u svom razvoju, inače ne postoji sklad, nego samo suprotstavljeni otpor… (6 Prosinac 1948) Sada se čovjek možda može osjećati usamljeno, jer on sam nije svjestan duševne povezanosti, ali ovaj osjećaj usamljenosti opet doprinosi povećanju zrelosti duše,  i što više ona napreduje u razvoju, to više se ona može produhoviti, stoga već na Zemlji uspijeva češće boraviti u duhovnim sferama i biti prenesena sa Zemlje. Tada duša živi od tijela razdvojen život, tijelo u tome ne sudjeluje, jer su njegove funkcije obustavljene, kada se ono nalazi u stanju počinka (mira). Ali, duševne sposobnosti i dostignuća ona međutim prenosi u te sfere, i stoga može podariti veliki blagoslov, ako ona sama posjeduje mnogo duhovnog bogatstva, kao što ona također može steći mnogo, jer sa njom povezana duša, primjereno njenoj duhovnoj zrelosti, također pokazuje duhovno bogatstvo, kojeg one sada uzajamno razmjenjuju, a kroz to se mogu neizmjerno blagosloviti. Gdje postoje takve duhovne veze, prošla je svaka opasnost propadanja, zastoja ili nazadovanja, ljudi neprestano streme uvis, a ovo nastojanje im također omogućava da se uzajamno pronađu, čak i ako se kao ljudi ne poznaju. Oni teže zajedničkom cilju, i u ovom nastojanju se duše osjećaju uzajamno privučene… Jer duša ne spava, nego neprestano ide prema svjetlu u svom porivu uvis, i često se tek nevoljko vraća nazad u svoju tjelesnu čahuru (ljusku, omotač), koju ipak sasvim ne ostavlja, kako bi još prevalila zemaljski životni put, sve dok joj nije dozvoljeno napustiti materijalno tijelo i potpuno se sjediniti sa dušom od koje se osjeća privučena.

AMEN

Spread the Truth