Bertha Dudde, br. 7010, 4 Siječanj 1958
ČIN ZAČEĆA UDALJENIH OD BOGA JE UZROK NEVJEROVANJA…
Svaki misaoni čovjek bi trebao doći do spoznaje da bi relativno kratkotrajno zemaljsko postojanje bilo bez smisla i svrhe, ako bi baš jedino u ovom kratkom vremenu postojalo „ja“ čovjeka… ako bi sa trenutkom rođenja bio njegov početak, a sa časom smrti njegov kraj… On bi morao… ako priznaje Stvoritelja… smatrati Ovoga za vrlo uskogrudnoga, Koji samo iz hira omogućuje da nastanu bića, zbog ništavnih zemaljskih briga i radosti. Ili bi on morao… ako sebe smatra tek jednim proizvoljno nastalim proizvodom prirode… sebe upitati, zbog čega su njemu svojstveni razum i slobodna volja. Jer, takve misli bi dopustile da mu se učini dvojbenim da je samo jedan takav proizvoljni proizvod prirode. Kroz razum i slobodnu volju, čovjek se razlikuje od svih drugih prirodnih stvorenja. On bi zbog toga mogao zaključiti da postoji jedan stvaralački Duh, Koji jednako tako posjeduje razum i slobodnu volju… stoga mudrost i snagu. A, ako bi došao na tu pomisao, onda bi on također pokušao dokučiti smisao i svrhu svoga zemaljskog postojanja, i ne bi se zadovoljio pretpostavkom da je bio stvoren jedino zbog samog zemaljskog života. Do ovog zaključka bi mogao stići svaki čovjek kroz jednostavno promišljanje, ako on nije već stekao ovu spoznaju i vjeruje u Boga Ljubavi, mudrosti i svemoći, iz Kojeg je on sam proizašao. Ali, mnogi ljudi su začeti u krajnjoj udaljenosti od Boga… od ljudi koji u sebi nisu zapalili iskru Ljubavi, koja bi im dala svjetlo da su još potpuno u vlasti Božjeg protivnika, i sada usađuju njihovo protu-Božansko uvjerenje također i u dijete, koje je protiv volje od njih doneseno na svijet, i ova duša, okružena najgušćim ovojima, odrasta bez svjetla i bez Ljubavi. Doduše, nije uvijek potrebno da je biće djeteta sukladno onome od roditelja, u njemu se također može utjeloviti jedna duša koja svjesno prihvaća borbu sa prijetnjama ovoga svijeta… ali skoro uvijek se stav (nazor) roditelja prenosi na njihovu djecu, i onda na svijet dolaze ljudi koji se smatraju jedino proizvoljno nastalim proizvodima prirode, i nemaju nikakvu vezu sa Onim, Koji je i za njihovo nastajanje najprije dao Svoj pristanak, jer je volja i ovih roditelja slobodna, te njihove prirodne osobine objašnjavaju porijeklo onih u djece. Ali, iznova ni ovoj djeci ne nedostaje sposobnost razmišljanja i slobodna volja… tako da i za ove ljude postoji put da izađu iz tame na svjetlo… Također i ovi ljudi u sebi imaju Božju Ljubavnu iskricu, i njima je također moguće ovu zapaliti. I njima također pritječu Božanske milosti… Ali, ovi ljudi uistinu borave u najvećoj tami, oni vide svrhu njihovog života jedino u samom zemaljskom životu, vjeruju da nestaju sa momentom smrti, te ne prepoznaju i ne žele prepoznati (priznati) nikakvu Moć iznad njih, jer oni ne koriste ni dar razumijevanja, ne pomišljaju niti jednom u ozbiljnoj volji proniknuti Istinu, inače bi bezuvjetno došli do drugačijeg mišljenja. I tako se iz ovoga može vidjeti, da je čin začeća oružje protivnika, koje mu često donosi pobjedu u borbi za ljudske duše, jer on potiče ljude na neograničeno čulno uživanje, i on ne nailazi na nikakav otpor. Ljudi se neobuzdano daju jedni drugima, ali ne u Ljubavi, nego jedino u senzualnoj uzbuđenosti, koja rijetko omogućava začeće nekoj drugačijoj osim mračnoj duši, a ova tama skoro uvijek dolazi do izražaja u tome da nedostaju svi preduvjeti za vjeru… što je namjera protivnika. Ali, također arogancija (nadmenost) može zasjeniti dušu u kojoj je podloga za spoznaju već bila prisutna, kada se razum u oholosti drži sposobnim proniknuti čak i najveće tajne… Onda je protivnik postigao svoj cilj, da učini čovjeka nepovjerljivim, i zbuni njegove misli.
AMEN
