Bertha Dudde, br. 6924, 20 Rujan 1957
RAD NA DUŠI: PROMJENA SAMOLJUBLJA U LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU…
Ništa vas ne može osloboditi od toga da vršite rad na duši na vama samima, ako želite steći vječni život. Preoblikovanje vašeg bića je djelo slobodne volje. To je preobrazba samoljublja u nesebičnu Ljubav prema bližnjemu, budući je jedino ovo posljednje Božanska Ljubav, Ljubav koja odgovara izvornom Božjem Biću… Ljubav, koja djeluje kao snaga, i koja je princip Božanskog reda. Ali čovjek je na početku svojega utjelovljenja ispunjen samoljubljem, kao dio naslijeđa od onoga koji je lišen svake Ljubavi, a kojemu vi dugujete vaše postojanje kao čovjek. Jer, jednom ste bili Božanska bića ispunjena svjetlom i snagom, vi ste bili proizašli iz Božje Ljubavi, i tako također kao Njegova stvorenja, jednako tako ispunjeni Ljubavlju. No, to je bila čista, nesebična, Božanska Ljubav, koja je uvijek jedino nastojala usrećiti, koja je gurala (potiskivala, vukla nazad) k vječnoj Ljubavi, i stajala u prisnoj povezanosti s Njom. No, ova Ljubav se promijenila kroz utjecaj onoga koji se u vlastitoj oholosti odvratio od Boga, i koji je svoju volju i svoje uvjerenje prenio i na vas. A odvraćanje od Boga je imalo za posljedicu da je i Njegova Ljubav naišla na otpor, da ste Ga vi odbacili, i stoga Ona više nije mogla biti učinkovita na vama, jer svako opiranje poništava djelotvornost Ljubavi.
No, to da se Bog Svojih stvorenja, koja su proizašla iz Njegove snage Ljubavi, ne odriče… da On neprestano nastoji iznova osvojiti njihovu Ljubav, te da je On zato pronašao put na koji je povratak k Njemu bio moguć, utemeljeno je u Njegovoj beskrajnoj Ljubavi. Povratak Njemu se međutim može dogoditi jedino kada biće iznova prihvati Njegovu snagu Ljubavi, koja znači da odustane od svoga otpora, da se ono promijeni, da ono sebe preoblikuje u ono što je ono bilo na početku… da stoga izopačenu ljubav, samoljublje opet promijeni u Božansku Ljubav… Ova preobrazba bića međutim zahtijeva i svjesni rad na sebi samima… Čovjek na početku svojega utjelovljenja uvijek misli jedino na to da se pobrine i nastoji za sebe samoga i za svoje tjelesno dobro-stanje… On će stalno misliti više na sebe samoga nego na svojega bližnjega, on će prije svega priskrbiti svojemu tijelu, radije nego da na bližnjima vrši djela Ljubavi, budući njime još vlada samoljublje kao posljedica njegovog nekadašnjeg otpadništva od Boga. No, uloži li on sada svjesni rad na duši, onda će se on također potruditi da iz sebe istisne svako samoljublje i zamijeni ga nesebičnom Ljubavlju prema bližnjemu… A to znači preobrazbu njegovog bića, budući će blagost, poniznost, miroljubivost, pravednost, suosjećanje i strpljenje uvijek blagotvorno djelovati na bližnje, no kako oni također zahtijevaju stavljanje u pozadinu (povlačenje) „ja“ i tjelesnih želja, borbu protiv slabosti i nedostataka… tako će se samoljublje polagano mijenjati u čistu nesebičnu Ljubav, koja uvijek želi usrećivati.
Ovaj rad na duši vi morate bezuvjetno obaviti, i taj rad vama nitko ne može preuzeti, on je svrha vašeg zemaljskog života, on je siguran put povratka Bogu i vječnom blaženstvu. I nema ničega što bi vas oslobodilo od ovog svjesnog rada na duši, ne postoje nikakva druga sredstva koja vam daju blaženstvo zaobilazeći taj rad na sebi samima. Svi ste vi opterećeni nedostacima (manama, pogreškama) i slabostima, budući ste jednom žrtvovali savršenstvo kroz otpadništvo od Boga, kroz odbacivanje Njegove Ljubavi… Vi međutim iznova možete doći do savršenstva, možete iznova postati puni svjetla i snage, no vi sebe najprije morate suobličiti sa Božjim Bićem, inače vas struja Božanske Ljubavi ne može prožeti. A to je vama i moguće u stadiju kao čovjek, ako vi samo imate ozbiljnu volju za to, i tako svjesno radite na sebi. Vama također prilazi i snaga, čim vi Boga molite za to. A ono što vi isprva osjećate kao težak posao, stalno će vam postajati sve lakše, jer ćete vi sami onda osjetiti neupoznatu sreću, koju vam može prirediti jedino čista, Božanska, Sebe-predajuća (Sebe-žrtvujuća) Ljubav. Ali, dok god čovjek još stavlja u prvi plan svoju vlastitu dobrobit, njemu je i stran ovaj unutarnji osjećaj sreće, čak i kada se njegovom tijelu stvara zadovoljstvo (užitak, ugoda)… No, radi se o duši… Jer ova je vaše istinsko ja, koje treba ići putem povratka Bogu, želi li ona očekivati vječni život u blaženstvu, i od Boga kao Njegovo dijete opet biti prihvaćena u Očevu kuću.
AMEN
