Bertha Dudde, br. 3636, 25 Prosinac 1945
VEZA LJUBAVI… SJEDINJENJE SA BOGOM…
Jedna neuništiva veza je namotana oko Boga i duhovnog bića koje Mu se nastoji pripojiti zbog Ljubavi. Ono će ostati nerazdvojivo povezano sa Njime, uvijek Mu se približavati, zauvijek stremiti spram Njega, budući je zahvaćeno od strane Njega i u blaženoj sreći se stapa sa vječnom Ljubavi, jednom kada je biće postalo savršeno. Ova veza je cilj svih duhovnih bića koja su jednom potekla iz Njegove snage. Bog je vječni centar Sile iz Kojeg sve izvire i Kojem će se sve iznova vratiti sukladno Božjem vječnom redu. Jedino ono što se ponovno vratilo Bogu je sretno, ono je savršeno, prožeto snagom i svjetlom i time sposobno aktivno stvarati i oblikovati. Ovo stanje više nikada neće biti promijenjeno, do te mjere da će blaženstvo bića biti umanjeno, nego će se ono neprestano povećavati budući savršenstvo ne poznaje granica, budući će se za Bogom, kao najviše savršenim Bićem, uvijek i neprestano čeznuti za cijelu vječnost. Biti stopljen sa vječnim Božanstvom predstavlja sudjelovanje u oblikovanju djela stvaranja, to predstavlja vođenje i skrb za duhovna bića koja su sklonjena u ovim tvorevinama; to predstavlja iskupiteljsku aktivnost na zavezanim duhovnim bićima, to predstavlja blaženo i skladno stremljenje za sjedinjenjem sa jednako zrelim bićima i neslućena otkrovenja veličanstvenosti koja su nezrela bića nesposobna promatrati.
Vječni život… nije više stanje slabosti i mraka nego aktivnosti u svjetlu i jedno neslućeno izobilje snage. Isus Krist je obećao ovaj vječni život onima koji vjeruju u Njega i čuvaju Njegove zapovijedi, koji, kroz ispunjavanje i život u skladu sa Njegovim učenjem Ljubavi, uspostavljaju povezanost sa Bogom već na Zemlji, vezu, koja povezuje dušu sa Bogom sve više prisno sve dok se nije sasvim ujedinila sa vječnom Ljubavlju. I time ljudsko biće mora neizbježno postići vjeru u Isusa Krista kao Iskupitelja svijeta, inače se veza sa Bogom ne može nikada uspostaviti, jer poradi nesavršenosti bića udaljenost je pregolema i ne može biti umanjena od strane samog bića, budući udaljenost od Boga u isto vrijeme predstavlja slabost. Isus je, međutim, stekao snagu u ime ljudi kroz Njegovu smrt na Križu… On je sišao na Zemlju kako bi izbavio ljude od njihove slabosti volje i nedostatka snage i ukazao im stazu koja ih vodi do Boga dok su oni još na Zemlji. Međutim, bez vjere u Njega i Njegov čin Spasenja ljudsko biće neće nikada biti sposobno nadvladati njegov nedostatak snage i slabost volje, on neće nikada biti sposoban uzdići sebe budući ga Božji protivnik drži dolje i želi spriječiti njegov život u vječnosti. Ali svatko tko vjeruje u Isusa Krista će biti spašen, on će udovoljavati Njegovim zapovijedima, on će se potruditi živjeti život Ljubavi i pri tome primiti snagu da uspostavi povezanost sa Bogom, i Bog mu neće nikada dopustiti da opet padne… On će oko njega obaviti vezu Ljubavi i neće joj dopustiti da omlohavi, namjesto toga ona će okružiti one koji streme spram Njega sve čvršće sve dok nisu nerazdvojivo ujedinjeni sa Njime.
AMEN
