Bertha Dudde, br. 3367, 14 Prosinac 1944
POVEĆANO NAPAJANJE ŽIVOTNOM SNAGOM OD STRANE BOŽJEG PROTIVNIKA…
Udaljenost od Boga znači odsustvo snage (slabost, iznemoglost, nemoć)… Unatoč tome, čovjek udaljen od Boga raspolaže na Zemlji snagom da izvršava Bogu-protivne radnje, ali on tada koristi životnu snagu koja svakom čovjeku pritječe za vrijeme njegovog zemaljskog života. On nju koristi na pogrešne načine, ne za Ljubavnu aktivnost, nego on zanemaruje svoj stvarni zadatak, vlada u nemilosrdnosti, jer kroz svoje akcije nastoji ojačati svoju moć na Zemlji… K njemu sada teče povećana životna snaga od strane Božjeg protivnika, koja mu omogućava da obavlja sve na što ga ovaj poziva da učini. Ali, Božji protivnik će uvijek pred čovjekom držati zemaljski cilj, kojim ga mami u svoje zamke, jer zna da čovjek ganja samo zemaljske ciljeve. Tako je čovjek mnogo više povezan sa ovim protivnikom, i to dokazuje njegovu udaljenost od Boga. Stanje udaljenosti od Boga je stanje nemoći (odsustva snage), koje međutim u zemaljskom životu ne izlazi tako osjetno na vidjelo, jer životna snaga naizgled dokazuje suprotno. No, kroz korištenje životne snage, čovjek treba steći duhovnu snagu, Božju snagu, on mora upotrijebiti životnu snagu za približavanje Bogu, ovo je jedina svrha zemaljskog života. A, ako taj cilj nije postignut, čovjek zloupotrebljava milost svog posljednjeg utjelovljenja na Zemlji, te će u onostranom morati gorko patiti kada dostigne svjesnost o tome što je propustio napraviti na Zemlji. Ali, tijekom svog zemaljskog života, on nikad ne ostaje bez opomene i upozorenja, Bog uvijek iznova korača prema njemu, ukazujući mu na istinsku svrhu njegovog života. Sam Bog nastoji smanjiti udaljenost i promijeniti njegovo nemoćno stanje u suprotno, dok mu također privremeno uskraćuje životnu snagu, dok mu On dopušta da osjeti svoju slabost, da se ponovno uskladi, da promijeni svoje mišljenje i Njemu Samome ponudi svoje srce. Ali, iako Božji protivnik koristi svoju moć, srazmjerno volji čovjeka… on mu pripomaže i uvijek mu iznova vraća snagu, te će on doista imati utoliko bolji uspjeh, što čovjek više nevoljko osjeća Božansko približavanje, pošto već iznutra odbacuje ono što mu Bog nudi, on mu vraća životnu snagu u povećanoj mjeri, jer je to snaga zla koja mu pripada, tako da on svojom snagom može izuzetno podržati njemu podložene ljude, jer se oni sami otvaraju ovoj snazi odozdo, kroz njihovu volju, njihov nedostatak Ljubavi, i njihovo izopačeno promišljanje. Bog se bori oružjem Ljubavi, ipak, On se udvara baš svakoj duši, ali uvijek jedino sa ciljem da ova duša postane aktivna u Ljubavi, i na taj način On također uvijek čovjeku pokazuje da se treba aktivirati s Ljubavlju, i zato stalno nailazi na odbijanje, dok mu Božji protivnik predstavlja koje prednosti mu proizlaze iz jedne ne-Ljubavne akcije, a te ideje on dragovoljno sluša. Stoga se udaljenost od Boga ne smanjuje, nego stalno povećava, te nedostatak snage neprestano raste, odnosno, čovjek je sve nesposobniji za vlastiti viši razvoj, sve nesposobniji je za ljubavno djelovanje i stoga također za primanje snage od Boga. Njegovo stanje postaje sve mračnije, jer je sada on potpuno upravljan od sile (vlasti) onoga, čije je nastojanje da sve odvoji od Boga i da sve privuče sebi u najdublju tamu.
AMEN
