Bertha Dudde, br. 6678, 26 Listopada 1956
PRIJATELJSTVO GOSPODA …. PRIJEVREMENI OPOZIV…
Kako li ste samo usamljeni vi ljudi (koji ste) bez Mene, pa čak i kad imate mnogobrojne zemaljske prijatelje …. Oni vas svaki čas mogu napustiti, oni svaki čas mogu biti opozvani i ostaviti vas same, i nitko vam ne može zajamčiti da će vam biti od pomoći kada ga zatrebate. Jer, vaši prijatelji su ljudi koji još nisu savršeni i stoga isto tako mogu zakazati …. Ali ako ste Mene izabrali za vašeg prijatelja i brata, Meni ste se priključili, i tada možete sigurno i računati na Mene u svakoj nevolji i poteškoći, jer Ja vas neću nikada napustiti, neću nikada otići od vas, niti ću samo pasivno posmatrati kad upadnete u nevolju.
Možete se smatrati neizrecivo bogatima ako ste stekli Moje prijateljstvo, a što je izuzetno lako samo ako to prijateljstvo želite, ako Mi se nastojite predati svom Ljubavlju. Jer i Moje nastojanje je upravljeno ka vama i stoga vam odmah izlazim u susret čim primijetim tu vašu volju. Zemaljski put bez Mene nikada ne vodi do uspjeha, pa čak i kad vam je zemaljski dân sređen život sa naizglednim uspjehom …. No duša ništa ne dobiva tokom svojeg zemaljskog života, te je on stoga uzaludno proživljen. Stoga vam govorim: kako li ste usamljeni vi ljudi bez Mene; time opisujem sudbinu duše koja nema nikoga uz sebe da joj pomogne pri usavršavanju.
Kad bi se bar svi ljudi pokušali povjeriti svome Bogu i Tvorcu, svom Ocu od Vječnosti, pokloniti Mu mjesto u srcu i dati se posavjetovati od strane Njega kao prijatelja i brata …. No gdje nedostaje vjere u Mene ili gdje se radi samo o mrtvoj vjeri, tamo se na Mene neće misliti niti će se koristiti Moja pomoć, a zemaljski život svjesno biva proživljen u određenoj samo-sigurnosti, koja jasno ukazuje na to pod čijom su ti ljudi kontrolom. I njihove duše ostaju usamljene pošto joj svjetski prijatelji ne mogu pružiti ono što joj je potrebno.
Život bez Mene ne može voditi do cilja, i stoga Ja vrlo često dokončavam zemaljski put čovjeka kako bi mu u onostranome području još pružio mogućnost za napredovanje, što je doduše još upitno, ali ipak još mogućno …. I pred kraj ove Zemlje Moja milostivost će morati zadati još pokoju ranu, koja može pridonijeti ozdravljenju oboljele duše, bilo to putem njenog iznenadnog opoziva ili pak putem nevolja ili patnji svakojake druge vrste, koje još za zemaljskog života na čovjeka mogu djelovati odgojno …. Moram ih dovesti u takve nevolje da moraju potražiti pomoć, da bi im onda Sâm prišao kako bi od strane njih onda bio prepoznat kao prijatelj i brat, kojem se tad bezuvjetno povjeravaju.
Život bez Mene je prazan hod …. i stoga je najčešće popraćen zemaljskim uspjehom, pošto Moj protivnik može djelovati tamo gdje je Moje prisustvo isključeno. No, Ja se pokušavam približiti svakom čovjeku, i stoga će se svaki čovjek povremeno morati boriti i da zabilježi neuspjehe, a tad Ja očekujem njegovo okretanje k Meni ….
Ako je to uzalud, onda je opet Moj protivnik na djelu, i razdaljina od Mene neprestano se povećava …. duša postaje sve bijednija, i Moja milostivost onda ju često oslobađa od njene čahure, a tad u onostranom započinje borba za tu dušu, kako bi tamo spoznala svoju usamljenost i svoje bijedno stanje i onda se okrenula ka Onome Koji joj jedino može pomoći …. No kad spozna koliko malo je iskoristila zemaljski život i koliko malo je postigla, će joj bit jako žao jer Mi nije dopustila da idem uz nju, a Ja bi ju uistinu ispravno vodio ….
AMEN
