Bertha Dudde, br. 6645, 14 Rujna 1956
BOG UZVRAĆA VIŠESTRUKO… DAVANJE BEZ LJUBAVI BEZVRIJEDNO…
Ono što dobrovoljno žrtvujete vi dobivate nazad višestruko. Vi ljudi nikada ne bi trebali vjerovati da ćete osobno morati gladovati ako dajete iz Ljubavi prema bližnjemu, jer Otac na nebu zna kakva je vaša vlastita situacija, i On nikada neće dopustiti da bude u oskudici ono zemaljsko dijete koje na Zemlji živi po Njegovoj volji, koje prakticira Ljubav i uvijek djeluje u Ljubavi. No samoljublje ljudī često ih sputava pri djelima pomoći spram bližnjega, jer oni nisu spremni žrtvovati, kako sami sebe ne bi morali zakidati …. A ti nikada neće iskusiti blagoslov Ljubav-nog djelovanja kao što sami na sebi nikada neće ni moći doživjeti čistu radost poklanjanja.
Ali vaš Otac na nebu bogato uzvraća, u to možete biti sigurni …. Tako da će se za nesebičnog davatelja bogatstvo neprestano umnažati, duhovno i materijalno on će biti toliko bogatije obdaren što više daje od onoga što je njegovo, neće trebati gladovati (oskudijevati), radi čega se niti jedan čovjek ne može izgovarati siromaštvom koje ga sprječava davati …. No vrjednuje se Ljubav-na volja koja ide uz svako davanje, jer bez Ljubavi svako je davanje bezvrijedno, koliko god ono bilo veliko i bitno. A iz toga opet proizlazi da znanje o uzvraćanju od strane Boga, čovjeka ne bi trebalo pokretati na to da čini dobro, jer ako je samo samoljublje ili proračun motiv za naizgledno djelo Ljubavi, ono i pored toga nema nikakve vrijednosti ….
Jedino što ne bi trebali dozvoliti da se plašite da sami nećete moći opstati ako dijelite drugima, jer ta briga je nepotrebna samo ako vas vaše srce nagoni na to da dajete i darujete sreću. I uistinu bi na Zemlji bio raj kad čovjek ne bi htio proći pored čovjeka u nevolji …. kad bi svatko ublažavao nevolju drugoga bez obzira na svoju vlastitu situaciju …. Jer ona se nikad neće pogoršati.
A svako dobro djelo bi s druge strane budilo Ljubav i činilo bi da ljudi puno brže sazrijevaju …. No samoljublje to sprječava, i svatko misli prvo na sebe prije negoli se sjeti drugoga, no on svojom vlastitom snagom neće moći priskrbiti ništa, toga treba biti svjestan …. I kao što on prvo od Boga prima ono što mu poklanja zemaljski život, tako bi on trebao htjeti darovati iz unutarnje pobude, i to mu nikada neće biti na štetu. Jer svako djelo Ljubavi ima duhovne i zemaljske posljedice, i svako djelo Ljubavi korak je bliže Bogu, Koji je Sâm Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16)….
AMEN