Bertha Dudde, br. 3269, 25 Rujan 1944

PODREĐIVANJE VOLJE BOŽJOJ VOLJI…

Tko se potpuno podloži Božjoj volji, ne može željeti ništa drugo više nego ono što želi Bog. Ovo potpuno podlaganje volje je radnja koja nema nikakve veze sa nedostatkom ili sa slabošću volje, nego zahtijeva baš naprotiv, snažnu volju, volju koja savladava samu sebe, koja sebe daje u potpunosti, koja sebe napušta i sve vlastite želje postavlja iza. A takvo predavanje vlastite volje zahtjeva Ljubav prema Bogu, koja je, dakle, jača od ljubavi za sebe samoga, kojoj čovjek žrtvuje sve što mu se inače čini poželjnim. I zato je predavanje volje već jedan znak duhovnog napretka, određenog stupnja zrelosti i također znak da je čovjek poduzeo put do savršenstva. Jer, čim ga je dohvatila Božja volja, on mora nezaustavljivo koračati naprijed na putu njegovog duševnog razvoja. Volja predana Bogu jamči potpun duhovni uspjeh, jer sada Bog vodi čovjeka, i uistinu pravim putem, koji vodi k Njemu. Ipak, volja samog čovjeka ostaje aktivna, jedino čovjek može biti spokojan, da želi i čini uvijek ispravno. Čim se stavio Bogu u potpunosti na raspolaganje, čim Ga moli za dopuštenje da svoje slabe snage koristi za djelovanje okrenuto Bogu, čim se svaki dan i svaki sat predaje Njegovom vodstvu, njega također zahvaća Božja Ljubav, te ga upućuje i vodi… njegov put, njegovo razmišljanje, njegove riječi i njegova djela. Jer Bog traži od ljudi jedino predavanje njihove vlastite volje, jer ova je prethodno bila okrenuta od Boga i imala je za cilj Njegovog protivnika. Ako je sada čovjek spreman predati se Bogu, onda je on prepoznao zemaljsku svrhu, i njegov put na Zemlji je još jedino u Božjoj volji, on je sazrio za najviše savršenstvo, dublju i prisniju posvećenost Bogu. Zbog toga čovjek koji je podredio svoju volju Bogu, također mirno i bezbrižno ide svojim životnim putem, jer sada on uvijek slijedi ono što odgovara Božjoj volji, čak kada može izgledati kao da je to zemaljski gubitak za čovjeka. Čim je čovjek ispoljio svoju Ljubav prema Bogu kroz nuđenje za duhovni rad, Bog ga nikada više ne ostavlja bez skrbi, jer Svoju djecu koja u Njemu vide njihovog Oca, On privlači k Sebi sa svom snagom Njegove Ljubavi, a Njegova sredstva su uistinu uspješna, kad Mu ljudska volja više ne suprotstavlja nikakav otpor. Tako se u najdubljoj unutrašnjosti srca mora pokrenuti želja da pripadne Bogu. Čovjek se mora u najdubljoj poniznosti Njemu dati u posjed, mora osjetiti Ljubav prema Bogu i treba Ga prepoznati kao moćnog Stvoritelja Neba i Zemlje, kao najnježnijeg Oca Svojih stvorenja, i on mora, kao dijete, prepustiti sebe samoga Ocu. Mora biti spreman prihvatiti sve iz Njegove očinske ruke kao dar milosti, bilo radost ili bol; mora uvijek nastojati sebe oblikovati prema Božjoj volji, i ostati u intimnoj povezanosti s Njim putem molitve… Tada se njegova volja više ne buni protiv Božje volje, onda je on nju sasvim podredio Božanskoj volji, i onda je njegov zemaljski život od utjecaja na njegovu dušu, jer više ne hoda sam, nego sa Bogom i zato njegov put više nikada ne može voditi u zabludu (lutanje). Stoga je podlaganje Božjoj volji prvi uvjet kojeg Bog postavlja, koji ne može nikada ostati neispunjen, želi li čovjek sazrjeti u svojoj duši… Jer, dok god je njegova volja još Bogu nepokorna, on ne prihvaća ni milost, još ne uzima utočište u molitvi, i tako on nikada više ne može biti protjecan Božjom snagom, koja mu osigurava duševni rast. I stoga prvo mora biti prevladano samoljublje, prije nego što je čovjek u stanju primijeniti snagu volje da se podloži Božanskoj volji.

AMEN