Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

6509 (Duša, stvaranje u malom… Retrospekcija…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br.  6509, 23 Ožujak 1956

DUŠA, STVARANJE U MALOM… RETROSPEKCIJA…

Svijet nosi bezbrojna živa stvorenja koja su sva na stazi uspona i trebaju najrazličitije tvorevine koje odgovaraju njihovom stanju zrelosti… Otud su zemaljsko materijalne tvorevine prebivalište bezbrojnih duševnih supstanci koje pripadaju nekoć palom prvobitnom duhu ali koje postoje u takvoj raznolikosti izvanjskih oblika da učinkovito svako djelo stvaranja nosi sićušnu česticu nekoć pale prvobitne duše a koja će se iznova sakupiti jednog dana… ali onda ova prvobitna duša utjelovljuje sve što postoji u cijelom stvaranju. U konačnom stadiju njezinog razvojnog procesa ova prvobitna duša utjelovljuje sebe u ljudskom biću, u zemaljskom izvanjskom obliku koji je prikladan da omogući duši proći njezin konačni ispit volje, kako bi onda ušla u duhovnu oblast iznova kao svjetlosni duh i da bude nezamislivo sretna u njezinom izvornom stanju puna svjetla i snage…

Međutim, pošto duša nosi sva stvorenja unutar sebe ona je, u stanju savršenstva, prirodno također zainteresirana za sve ove tvorevine, budući ona sada ima pamćenje (uspomenu) i može doživjeti njezin proces razvoja retrospektivno i pomagati duhovnim supstancama koje se i dalje muče i naprežu unutar istih formi da sebe oslobode ispunjavajući Božansku volju, budući ove duhovne supstance ostvaruju njihovu dodijeljenu im aktivnost u zakonu prisile. Savršena duša je izvanredno sretna pri kontemplaciji njezinih bezbrojnih sastavnica, budući ona promatra cijelo stvaranje i može, takorekuć, sudjelovati u njegovom nastajanju i očuvanju. Međutim, potrebno je beskrajno dugo vrijeme dok jedna prvobitna duša nije postigla ovo savršenstvo a ipak, ona je svjesna njezinih bezbrojnih prethodnih oblika, i u procesu kontempliranja sebe ona je ispunjena sa nezamislivim blaženstvom poznavanja sebe kao stvoritelja bezbrojnih oblika, koje je njoj dozvoljeno nanovo stvoriti po slici unutar sebe kako bi pomogla i dalje neiskupljenim sićušnim česticama drugih prvobitnih duša da se zapute stazom uspona…

Kako bi bila sposobna vršiti ovu stvaralačku aktivnost ona mora biti blistavo prosvijetljena i primiti neograničenu snagu, ali blaženstvo stvaranja u usklađenosti sa Božanskom voljom pokreće usavršenu dušu na neprestanu aktivnost, i Bog dodjeljuje ovaj zadatak takvim dušama kako bi ih usrećio. Međutim, ona uvijek mora imati unutar sebe štogod namjerava stvoriti… Ogroman broj palih prvobitnih duhova će i dalje potrebovati zemaljske i duhovne tvorevine cijelim vječnostima, i volja da se pomogne svim ovim palim duhovima postići blaženstvo pruža užitak i oduševljenje svakom savršenom biću i nadahnjuje ga na takvu raznovrsnu aktivnost koliko postoji djela stvaranja… budući je sve što postoji u svemiru također prisutno u svakoj duši. Prema tome ona ne može drugačije nego gledati unazad na pojedinačne faze razvoja, kako bi onda, sa uvijek rastućom srećom, bila stvaralački aktivna. I što je jednom bilo prepuno agonije i nepodnošljivo (Rimljanima 8:19-22) sada je prepoznato od strane duše kao blagotvorno i nužno, i predma ona sada postavlja nezrele duhovne supstance u takve tvorevine ona to čini sa vrlodubokom Ljubavlju za Boga i za još neiskupljenog prvobitnog duha, brinući se za pojedinačne sićušne čestice sa neumornim strpljenjem i Ljubavlju i vodeći ih korak po korak na stazi uspona…

Ovo je Božji plan u kojem savršena bića sudjeluju… Ni jedno biće ne izbjegava ovaj zadatak budući je svako biće prožeto od strane Ljubavi za Boga i još neiskupljenih duhova i budući Ljubav uvijek želi podijeliti zadovoljstvo, i dalje neiskupljenom baš kao i Bogu, Čija blaženstva počivaju u povratku svih duhova k Njemu… Unatoč tome, to će uzeti vječnosti te opet i iznova nove tvorevine. I sve ove tvorevine su Božja volja sprovedena od strane svjetlosnih bića koja su to sposobna učiniti budući znaju sve, budući je svako svjetlosno biće usavršena tvorevina, budući su sve Božje ideje prisutne u svakoj prosvijetljenoj duši… i budući je ona u njezinoj Bogu naklonjenoj volji također sposobna biti stvaralački aktivna zahvaljujući izobilnoj snazi na njezinu raspolaganju. Bezbrojni nebeski svjetovi su tako stvaralački podupirani od strane svjetlosnih bića  kojima su ovi svjetovi povjereni, ali uvijek u skladu sa Božanskom voljom, naračun čega različite životne forme postoje na svakom djelu stvaranja, zavisno o stanju zrelosti duhova, ali ništa ne postoji u cijelom Stvaranju što nije prisutno unutar usavršene duše. I stoga je ljudsko biće u stvari već minijaturna tvorevina velikog univerzalnog čovjeka (svemira); ona je neuporedivo čudo za dušu sa duhovnom vizijom, koja neće nikada prestati kontemplirati sebe…

Prema tome ona će također neprestano raditi i stvarati u vječnosti, budući je nadahnuta od strane oblika koje promatra unutar sebe da ih iznova stvara kako bi ih oživjela sa bezbrojnim sićušnim česticama koje i dalje trebaju biti iskupljene… Međutim, ovaj iskupiteljski rad može biti ostvaren jedino od strane savršenog bića, ali je toliko neuporedivo prepun uživanja da se jedino iz ovog razloga kompletno iskupljenje jednom palih duhova hoće dogoditi, jer što dalje proces iskupljenja napreduje to će više duša sprovoditi ovaj iskupiteljski rad.  Pa ipak, to će i dalje uzeti vječnosti… što je objašnjeno brojem palih prvobitnih duhova i njihovom često beskrajno dugom otporu, pošto je opet i iznova slobodna volja odlučujući čimbenik, koja ne smije biti zaboravljena. Međutim, za blažena bića vrijeme više nije bit-no, sa Gospodom je tisuću godina kao jedan dan… to je jedino beskonačno dugo vrijeme za nesavršeno duhovno biće, ali čak ova duša će doseći stanje svjetlosti i blaženstva jednog dana… I onda će retrospekcija njezine staze razvoja biti ništa osim predivno iznenađenje, jedna zadivljenost svime kroz što je duša morala proći… Onda ona više neće poznavati patnju i agoniju nego jedino slavljenje i zahvalnost za moć i Ljubav i slavu Boga, njezina Stvoritelja i Oca od vječnosti.

AMEN

Spread the Truth