Bertha Dudde, br. 6459, 24 Siječanj 1956
ZAUZIMANJE ZA LUCIFERA…
Niti jednom biću Ja ne uskraćujem Moju Ljubav, ma koliko nisko ono palo, ma koliko udaljeno od Mene …. Jer nekad je proizašlo iz Moje Ljubavi i vječno će ostati u Mojoj Ljubavi. A to važi i za prvo-stvoreno stvorenje, čija griješnost ga je beskrajno udaljila od Mene …. čija oholost je za posljedicu imala propadanje u najdublju ‘dubinu’ i koje treba vječna vremena kako bi ponovo pronašlo put ka Meni …. sve dok se ponovno ne vrati u Očevu kuću i sve dok od Mene ponovno ne bude primljen kao Moj sin … sve dok Mi i njegova Ljubav potpuno ne pripada.
Ovo stvorenje je od vječnosti bilo ‘pozvano’ na najvišu blaženost, i stoga je bilo stvoreno kao Moja slika i prilika, koje je bezgranično moglo raspolagati svjetlom i snagom, zbog čega je i njegova blaženost bila bezgranična. To što je to stvorenje palo učinilo ga je griješnim do te mjere za koju vama ljudima nedostaje mogućnost predstave, jer stajalo je u najvišem stupnju spoznaje, ogriješilo se je svjesno protiv svog Tvorca i Oca, Koga je isto tako poznavalo kao svoj izvor Koga međutim nije htjelo priznati …. To je bio njegov grijeh, pošto je osporavanjem Mene Samoga odbilo Moju Ljubav i time naspram Mene stvorilo ‘udaljenost dubine ponora’. Svjesno se bacilo ‘u Mojeg protivnika’ (u Moje protivništvo), Mojeg neprijatelja, i nadalje se borilo protiv Mene ….
Povratak tog stvorenja zahtijeva vječnosti, pošto mora proći isti put kako bi stiglo nazad do Mene, pošto je i odmetanje od Mene trajalo čitavu vječnost, jer i uspon i kod njega mora biti prevaljen postupno i ne može svojevoljno biti preskočen. Iznenadna promjena volje tog stvorenja stoga nije moguća, jer ono nije bilo zarobljeno kao ostala pala bića, pošto se nije dalo zarobiti kao sva ostala pala bića, jer Sam njemu …. kao Mojem prvo-stvorenom nositelju svjetla …. dao slobodu, kad se usprotivio proći tim istim putem kroz stvaranje. Ali to protivljenje poslužilo je Meni kao i svemu onom stvorenomu što se njegovom krivnjom sunovratilo u ponor. On mi je onda poslužio kao protupol, prilikom odluke slobodne volje tih (ostalih) palih stvorenja ….
A i njemu je svaka mogućnost za povratak u Očevu kuću otvorena, pošto i njemu vrijedi Moja beskrajna Ljubav. No ne prisiljavam volju niti jednog stvorenja da mi bude podložna …. U tome je razlika, da Ja nikoga ne vežem, dok on svoja bića drži zarobljena. To što Ja stvorenja ‘vežem’ u djelima stvaranja i oduzimam im slobodnu volju, je čin Moje Ljubavi prema nesretnome koje Ja samo otimam njegovoj vlasti, kako bi ga osposobio da se jednom može slobodno odlučiti …. No on sam ne nalazi se ni u kakvoj vlasti, slobodan je, i sve što čini njegov je unutarnji poriv, a taj je uistinu loš …. I on od svog otpora protiv Mene nikada neće odustati, sve dok je u snazi, i tek kad od slabosti bude ‘na podu’ (dnu), zazvat će Me ….
Što je drugačije nego kod onih stvorenja koja je sunovratio u ponor, koja su udaljavanjem izgubila snagu Moje Ljubavi, iako im Ja Sâm nisam oduzeo Ljubav, i koja bi kroz njegovu silu u ponoru bila vječno zadržana, da Ja potpuno oslabljenom ne pomognem i da ga njegovom utjecaju ne otmem sve dok opet ne zadobije toliko snage kako bi se moglo slobodno odlučiti u izboru svog gospodara. No tada Moj protivnik zahtijeva svoje pravo, koje mu Ja ne osporavam, pošto su ga stvorenja nekoć slijedila u slobodnoj volji. Tada dakle … u stadiju čovjeka … dolazi do duhovne borbe, do vršenja utjecaja na slobodnu volju čovjeka, putem dobrih ili loših sila ….
A tu borbu odlučuje Ljubav. Ljubav hoće i mora uvijek odnijeti pobjedu …. I sad shvaćate da je i zašto je Ljubavno zauzimanje za ovo duhovno (koje se nalazi) u borbi ‘od ogromnog uspjeha’ …. Razumijet ćete da se Moja sila ne smije uplitati, pošto Ja niti jedno stvorenje ne prisiljavam …. da se Mom protivniku uvijek može suprotstaviti jedino Ljubav, i da je to jedino oružje kojem on podliježe, koje ga slabi, tako da oslobađa ono što mu je potpalo. Najveće djelo Ljubavi za izbavljenje ne-slobodnoga postigao je Isus Krist i time protivniku oteo sve one duše koje su se utekle pod Njegov Križ …. no kako bi krenule putem Križa, za to je mnogim stvorenjima još potrebna i pomoć, koja im dakle putem zauzimanja punog Ljubavi, od strane već slobodnih ljudi može biti pružena ….
Zauzimanje u Ljubavi veliki je čimbenik prilikom izbavljanja onih duša koje se još nalaze u vlasti Mojeg protivnika …. koji je jedino stvorenje u čitavom beskraju koje želi vladati i koje vrši prisilu na ‘izvorno u potpunoj slobodi stvoreno duhovno’, a koji ne stoji pod Mojom vlašću u smislu da mu Ja ne odlučujem njegove misli, njegovo htjenje i postupke …. s Moje strane je i ovo biće potpuno slobodno …. Kome se dakle želite moliti za ovo biće? I što putem vaše molitve želite postići? Da mu Ja promjenim volju? …. Da Ja ublažim njegovu mržnju? Da ga Ja pokrenem na zaokret, koji on dobrovoljno mora učiniti?
Njemu su otvoreni svi putevi, Ja ga ne spriječavam, no Ja niti vršim prisilu na njega, pa čak ni prisilu Ljubavi, pošto je njegov pad bio i jeste nešto drugo nego pad stvorenja koja je stvorio Mojom snagom ….. i jer je on njihov neprijatelj i prema njima postupa kao neprijatelj, pošto spriječava da ta stvorenja ponovo dođu do sreće i blaženosti u kojoj su nekoć bila …. On spram Mene stoji kao protivnik, i na glavu si tovari grijeh za grijehom, dok god zlorabi svoju moć, i ‘stvoreno’ u stanju slobodne volje tlači tako da mu (svemu stvorenom) je povratak Meni jedino i moguć uz pomoć Isusa Krista ….
Samo Ljubav izbavlja iz njegove vlasti …. i želite li ga izbaviti, morate ga ljubiti, a to znači, s njim se povezati …. vaša pomoć, koju možete pružiti, sastoji se samo od toga da izbavljate njegovu pratnju, kako bi on oslabio, pošto se on nikada neće obratiti, sve dok mu pripada išta duhovno; tek kad ostane sam, kad sve ono što je nekada od njega obrušeno ponovo dospije u visinu, napustiti će svoju mržnju, svoju bahatost i svoju Meni nasuprotnu volju, i tad ga Moja Ljubav može obuhvatiti, i tad mu Ja mogu biti ‘Otac pun Ljubavi’ ….. Jer tad on opet čezne za Mojom Ljubavlju kao što je bilo u početku.
AMEN