Bertha Dudde, br. 3205, 29 Srpnja 1944
SJEDINJENJE DUHA S DUŠOM …. NANOVO-ROĐENJE ….
Duša će u sebi osjetiti neodoljivi nagon prema gore, ako se putem djelovanja (u) Ljubavi poveže sa duhom u sebi, jer on se trudi izvršiti utjecaj na nju i dovesti ju u područje koje je njena istinska domovina. I u istoj mjeri ona će se odvojiti od Zemlje, tj. njeno htijenje i razmišljanje neće više važiti tijelu i njegovim željama, nego će biti usmjereno duhovnome. Kad je nastupio taj stadij, duša je nanovo-rođena u duhu, ona je započela jedan novi period života, spoznala je stvarnu svrhu svog zemaljskog života i svjesna si je svog zadatka na Zemlji. A tad više ne može doći do povratka u ranije stanje, gdje je ona bila bez duhovnog znanja i obraćala pažnju jedino na zemaljski život.
I sad ona skuplja duhovna blaga, tako što se svjesnim stremljenjem ka gore otvara misaonim uplivima iz duhovnog područja a kao posljedica toga je i Ljubav-no aktivna, jer svjetlosna bića izražavaju se putem duhovne iskre u čovjeku, a ona neprekidno potiče na Ljubav-no djelovanje. Što je čovjek Ljubav-no aktivniji, toliko je sposobniji u sebi zamijetiti glas duha, i toliko više on će rasti u znanju. Njegovo Ljubav-no djelovanje tad može biti dvojako, on može bližnjima pomagati zemaljski kao i duhovno: može biti aktivan u služničkoj Ljubavi prema bližnjima, time što im pomaže u zemaljskoj nevolji, ali on se može brinuti i o duši bližnjega, time što ih podučava i daje im ono što je prije toga primio putem svoga duha …. duhovno znanje, koje odgovara Istini ….
On to neprolazno blago može prosljeđivati i time opet drugim dušama pomagati pri usponu, a to djelovanje u Ljubavi nadasve je blagotvorno, to je djelatnost pomaganja za koju su joj te duše vječno zahvalne. Jer duhovna pomoć uvijek znači buđenje u život, samo ako si čovjek da pomoći, ako se odbojno ne zatvori pred tom pomoći. No kad je čovjek sam jednom stupio na duhovni put, on nikada neće htjeti ići sam putem uspona, nego će uvijek utjecati na njegove bližnje pošto spoznaje da je duhovno stremljenje ono što je najvažnije u životu, pošto može voditi i dovesti do cilja, ako je čovjek voljan.
Ta duša na Zemlji se više ne osjeća ugodno, i njeno neprestano nastojanje je od nje da umakne, i zato se ona u svako doba i svugdje može izdići u duhovne sfere, jer od tamo se uvijek gradi most ako čovjek želi stupiti u (te) duhovne sfere. Svjetlosna bića su uvijek spremna duši čovjeka proslijediti snagu primljenu od Boga, i uvijek je duhovna iskra u čovjeku spremna duši ponuditi duhovne darove, jer duhovna iskra nalazi se u neprestanoj vezi sa svjetlo-dajućim svijetom a time s Bogom, Koji putem svjetlosnih bića čovjeku koji to želi primiti dostavlja znanje koje odgovara Istini. Jer žudnja duše, njeno razmišljanje i htijenje odlučujuće su za mjeru duhovnih darova koji su joj dani, a to će biti neograničeno ako duša primljeno duhovno dobro prenosi dalje bližnjima kako bi time i njih usrećila ….
AMEN
