Bertha Dudde, br. 6142, 22 Prosinac 1954
BESKRAJNA NOĆ JE PRED LJUDIMA… ISUS KRIST… SVJETLO…
Noć se spušta na čovječanstvo, jedna noć, koja je nezamislivo duga i mučna, jer ova noć neće donijeti nikakav blagodatni spokoj, nego samo zatočeništvo i tamu… Pred vama ljudima je takva noć, premda se vi još uvijek krećete u danjem svjetlu, premda ste vi još slobodni u vašem mišljenju i djelovanju. Noć vas, međutim lišava ove slobode, a isto tako vas lišava i svjetla… Pa čak i ono malo što vi sada još možete prepoznati u danjem svjetlu, potonut će se u tamnoj noći, i vi više ništa nećete znati, i morat ćete se iznova beskrajno dugo vremena mučiti lišeni svjetla, dok vam se jednom iznova ne ukaže svjetlo… Jednom je Samo Svjetlo došlo na Zemlju… budući da je jednom ova duhovna tama već bila prostrta nad Zemljom… jer se Božja Ljubav sažalila i pustila da Njegovo svjetlo obasja Zemlju… Samo vječno Svjetlo je sišlo na Zemlju, da pomogne ljudima izići iz mraka, da im izravna (utre) put koji vodi do svjetla i slave… A ovo svjetlo može još danas sijati u svoj njegovoj snazi, ako samo postoji volja da se umakne tami, ako samo bude uhvaćena svaka zraka vječnog svjetla… ako sami ljudi mole za svjetlo i s ovom molitvom se obrate Njemu, Koji je Osobno sišao na Zemlju za sve ljude sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Kada je sišao na Zemlju, On je zapalio tako jasno svjetlo, da više uistinu ne bi trebalo biti tame, ako bi ljudi dobrovoljno pohitali svjetlosnoj zraci, ako bi oni sami htjeli dospjeti van dosega noći… Ali, čovječanstvo se osjeća dobro u ovoj tami, pa proganja svakoga tko im dolazi ususret kao nositelj svjetla… Prošlo je vrijeme u kojem je Svjetlo odozgor osvjetljavalo put… Zemlja je iznova zasjenjena tamom, i tek nekolicina se uklanja od tamo gdje je noć… tek nekolicina teži svjetlu, koje još uvijek sja odozgor. I stoga je za očekivati beskrajno dugu noć, jer ljudi ne misle na Onoga, Koji je jednom donio svjetlo u svijet… Isusa Krista… Koji je u Sebe sklonio vječno Svjetlo u svoj punini. Jedini On je Onaj, Koji vam može još i danas donijeti spasenje, gdje je to zatraženo… I Jedini je On, Koji može odagnati noć i donijeti svjetlo onima koji Ga prizivlju… Tko međutim, prođe mimo Njega, nepovratno ide ususret onoj noći, iz koje više nema uzmaka… Ali, tko slijedi Njega, tko se dopusti obasjati od Njega, ne treba se plašiti noći… On će doživjeti blistavo jutro, i oko njega više nikada neće biti mrak… Jer, tko svoje utočište uzme u Samom vječnom Svjetlu, bit će također stalno prosvijetljen od Njega, i za njega Svjetlo nije došlo uzalud na Zemlju, on ga je prihvatio, on se dobrovoljno predao u njegovo osvjetljenje… sav mrak, primamljivost (opčinjenost, vezanost pažnje) je spala od njega, on će ući u kraljevstvo svjetla, kada se sjenke vječno duge noći spuste na sve ljude na Zemlji, koji ne poklanjaju nikakvu pažnju Božanskom Ljubavnom svjetlu odozgor… koji ne vjeruju u to… da je vječno Svjetlo Osobno došlo na Zemlju, da oslobodi ljude noći smrti… koji ne vjeruju u Misiju Isusa Krista, Koji je želio izbaviti ljude od grijeha i od smrti.
AMEN
