J. Lorber – Robert Blum 2/159:13–15

Helena napušta strah pred Gospodarom

13. Pogledaj ovamo, kakva bi korist bila od slabašnog Boga! Bog mora biti svemoguć i mudar iznad svega, inače bi na koncu morao propasti, zajedno s vama! Što ćeš sada reći, jesam li još uvijek tako zastrašujući, ili možda nisam?”

14. Tu se Helena ponovno počne smiješiti, govoreći nakon nekog vremena: „Ti najdraži nebeski Oče! Uz Tvoju uvjerljivost, sav prekomjerni strah od Tebe mora nas naposljetku napustiti! Ali sada ćeš od mene biti i ljubljen preko svake mjere!”

15. Kažem ja: „Onda dođi ovamo na Moje grudi i pusti srcu na volju!” Helena više ne oklijeva, pada na moje grudi i prekriva ih mnogim suzama radosnicama, uzdasima ljubavi i poljupcima.